Davorko, sram Vas bilo
Metković, 13. prosinca
2015.
Tris, neovisni (blago nama koliko ih je po Hrvatskoj) novinski portal, jučer je donio članak
Portret tjedna/Nikola Grmoja, dopredsjednik Mosta: Čovjek na “Kristovom putu”…, ovaj put iz pera uvažene Davorke Blažević, koja je, kako se sami hvale, dobila
nagradu (valjda Nagradu, op. a.) za životno djelo u novinarstvu. Kapa dolje, rekli bismo, ali ta perjanica hrvatskoga novinarstva u svome se (očito naručenom) članku prodala barem dvaput.
Prvo je kada piše da je Božo Petrov bio članom Hrasta. U vrijeme kad je Božo Petrov odlučio svoje ime staviti na Listu Hrasta u X. izbornoj jedinici Hrast je bio pokret sačinjen od Obiteljske stranke, GROZD-a i sl. Riječ je o parlamentarnim izborima 2011. i
o tome smo svojedobno pisali. Već u prvoj rečenici stoji: „Nadstranački pokret Hrast…“
Nije Blažević prva koja to tvrdi. Ona je samo kopipejstala ostale „uvažene“ kolege. Pljuni i prilipi – genijalan je dalmatinski prijevod te omiljene naredbe/operacije na koji sam naišao prije puno godina. Njoj je nevažno to što je Petrov puno puta do sada rekao da nije bio članom Hrasta. Kako će joj i biti važno kada se to ne uklapa u narudžbu? Uostalom, i nije bila neka lova da bi se potrudila to ozbiljnije istražiti. Za sve ostalo tu je Google.
Pljuje i lipi perjanica Davorka i dalje, mada je (kao žensko) malo mudrija od, isto tako uvaženoga i nagrađivanoga, kolege Drage Hedla, koji je nedavno bio na tajnome zadatku
posjetio Metković. Bidan je Drago u strahu da ga ne otkriju pristao da mu podvode sugovornike. Čudno je da mu nisu priveli nijednoga od 2.585 građana Metkovića koji su na izborima svoj preferencijski glas dali Petrovu. Tako stoji u službenim podatcima Državnoga izbornog povjerenstva. Bit će da su dobroga i dragoga Dragu dobro najeli i napili i podmetnuli mu podatak kako je Petrov u svome Metkoviću prošao lišo sa samo 756 glasova. Hedl je to, onako omamljen, popušio, a dim je potegla i Davorka. Ona malo opreznije jer u svome tekstu piše da je Petrov „navodno, dobio tek 756 preferencijskih glasova“. Kao da se radi o rezultatima izbora na Marsu pa ih je malo teže provjeriti. Je li joj ta „navodna“ lukavština prošla kako bi se, ipak, pokušala ograditi od činjenice da mora napisati tekst kakav je napisala – procijenite sami.
Ne pada snijeg da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag – stara je narodna. Nikada kao do sada medijska se hrvatska scena nije toliko razotkrila. Pretvarala se koliko je mogla, ali kada su joj vile došle pred oči čir je pukao iz njega je procurio sav gnoj. Smradan i jadan. Naravno, mediji ne mogu sve sami. Trebaju im i autoriteti koji će potkrijepiti njihovu priču. Izgleda da ih u Hrvatskoj ima dosta. Sve sam stručnjak do stručnjaka, analitičar do analitičara. Kako to da nijedan od njih prije izbora nije prepoznao što bi se moglo dogoditi? Očito je da žive u nekom paralelnom svemiru ili su bili dobro motivirani da svoje znanstvene spoznaje skriju od javnosti. I opet se ti isti pojavljuju u medijima i sole nam pamet.
Vjerojatno se treba odmaknuti od Tužne Naše da bi se vidjelo bolje. Ne samo u kilometrima nego i izvan dosega naručitelja plaćenih članaka. Stoga upućujemo na časopis Forbes i
članak dr. Josipa Glaurdića, hrvatskoga istraživača sa Sveučilišta Cambridge s doktoratom političkih znanosti američkoga Yalea.
Ivica Puljan
portal@metkovic.hr