Nakon prijeđenih 235 km od izvora podno Zelengore u BiH i savladane visinske razlike od oko 800 m, Neretva se na ovome mjestu susreće s morem.   Korito je regulirano od Metkovića do ušća, ali se lijevo i desno još uvijek prostiru fragmenti očuvane močvare, stalnoga staništa  ptica, ili odmorišta tijekom njihove selidbe iz unutrašnjosti Europe do Sjeverne Afrike i nazad. Na samome kraju delete Neretva je tisućama godina oblikovala pješčani pojas pun sprudova i plićaka na kojima ptice rado borave.

Da za ušće Neretve još ima nade dokazala su jata žličarki koja su koncem veljače 2005. na svome putu u unutrašnjost Europe odlučila još malo pričekati dok gore studen ne popusti. U pratnji gđe. Davorke Kitonić odlučili smo zabilježiti ovaj nesvakidašnji događaj koji do prije nekoliko desetljeća ne bi izazvao nikakvu naročitu pozornost. Pticama je, nažalost, u Neretvi sve manje i manje prostora, pa treba poduzeti sve da se očuva bar ono što je preostalo.

Žličarke nisu baš ranoranioci, tek negdje pred podne doletjele su na plićake, koji se na ušću Neretve protežu kilometrima, i započele svojim tupim širokim kljunovima pretraživati dno. Početnička sreća bila nam je sklona, jer su se kretale baš prema nama, trebalo se samo umiriti.