Napredujemo. Bilježimo treći nastavak. Ako se ovako nastavi bit ćemo jači od Rockyja.

Gubave kuće. Brrr... Trebalo je imati nešto avanturističkog duha kako bi se kroz, nekad, gustu borovu šumu i šipražje probili do tog "ukletog" mjesta gdje su početkom prošlog stoljeća živjeli posljednji gubavci u Dalmaciji. Taj "herojski" pothvat tražio je i dostojno obilježavanje kao dokaz budućim naraštajima. U vrijeme kad nije bilo sprejeva dovoljan je bio kakav oštar kamen. Ovaj svojevrsni guest book otvoren četrdesetih godina XX. st. trajno čuva imena očeva (kad su bili djeca) i djece.

Pogledajte fotografiju u punoj veličini
800x600 (107 KB)

U drugom planu, geometrijski ružno-pravilni, usjeci u borovoj šumi samo nas podsjećaju na vrijeme u kojem živimo. U našem binarnom svijetu koji sve se više sastoji od logičkih nula i jedinica nemamo izbora. Ili usjeci ili ono što vidimo u prvom planu. Tužno povaljani trupci borova nakon požara koji je u ljeto 2000., došavši s one strane granice, spalio obronke Šibanice. Na svu sreću mnogi su pravi Metkovci, i oni koji se tako osjećaju, tih jezovitih noći spremno pošli  među zapaljena stabla. A o Nerončićima, koji su taj stravično veličanstven prizor promatrali ispred kafića u Sportskoj, ne treba trošiti riječi. Oni hodaju maleni ispod zvijezda.

Pogled na ulaz u Sportsku ulicu ispod slavoluka palme i oleandera. Bez obzira na to što vodi do metkovskih športskih borilišta gdje velik broj mladih uporno vježba, još veći broj njih zapne u jednom od prekobrojnih kafića. Tko danas trče za loptom osim za lovu? Ipak, Sportska je, malo po malo, postala novo gradsko središte jer je staro, presječeno prometnicom i promjenom životnih navika, to prestalo biti.
Pogledajte fotografiju u punoj veličini 800x600 (103 KB)




 

Poseban prilog za najzadrtije fotografofile (svjetlopisoljupce) u kojem možete vidjeti panoramske snimke Metkovića. Neke su fotografije rastegnute na nekoliko tisuća piksela. Zato strpljenja ukoliko nemate ISDN ili što brže.

Pogledajte!