Ideje

Velinka Knežević, Večernji list 20. ožujak 2007.

Plutajući olimpijski stadion koji se premješta prema potrebi i mjestu održavanja Olimpijskih igara projektiralo je petero studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje.


Neprospavane noći
Projekt zbog kojega od 1. prosinca 2006., kada su ga počeli raditi, noćima nisu spavali i koji su još jučer usavršavali uz pomoć mentora Kalmana Žihe sinoć prije ponoći prijavili su na natječaj vodećih europskih brodograditeljskih industrija i fakulteta sa sjedištem u Bruxellesu. Oni su tražili studentske inovacije koje bi se mogle ostvariti sljedećih pet do petnaest godina.
Na ideju o gradnji plutajućeg stadiona došao je apsolvent Nikola Vladimir, a poslije ju je razradio s kolegama Marijanom Šošić, Goranom Paladinom, Markom Žižmundom i Tomicom Domitrovićem.
Razmišljao sam kako se olimpijski stadioni napune jedino za olimpijskih igara, a kasnije se njihov kapacitet rijetko iskoristi. Stoga je isplativije izgraditi pokretni plutajući stadion koji bi se na potrebno mjesto dovlačio remorkerima brodovima tegljačima objasnio je Nikola. Njihov je stadion dug 308 metara, širok 224 metra i sadrži nogometno igralište koje se može prenamijeniti u teniske terene i atletsku stazu.

Isplatio bi se najam
Konstrukcija mu onemogućuje ljuljanje na vodi, a na njemu je montiran i most preko kojega posjetitelji ulaze. Besmisleno je, smatraju mladi inovatori, svake četiri godine ulagati milijune dolara u gradnju kopnenih stadiona kada je gradnja pokretnog samo pedeset posto skuplja, a mogao bi se iznajmljivati za višestruko manju cijenu za 50 milijuna dolara.
Stadion koji su projektirali može stajati do petsto metara udaljenosti od obale, a dubina ne smije biti manja od 150 metara. Rezultati natječaja bit će objavljeni u kolovozu.
Svoju ideju smatraju dovoljno dobrom za pobjedu, ali ako i ne budu prvi, bitno im je, kažu, da su uspjeli konstruirati i prezentirati svoju jedinstvenu i izvedivu ideju.