iz drugih medija

 Komentar

 Lakomo poglavarstvo

Vesna Kusin, Vjesnik 21. svibnja 2007.

Muzej Narona otvoren je bez slavne Livijine statue, kojoj je Grad Opuzen drugi put odrubio glavu i takvu obezglavljenu gurnuo u »zagrljaj« hrvatskom kralju Tomislavu, na svoju sramotu, ali i na sramotu Hrvatske.
Vikend je u hrvatskoj kulturi počeo velikim događajem. U petak na večer u Vidu pokraj Metkovića svečano je otvoren Muzej Narona, prvi muzej sagrađen u samostalnoj Hrvatskoj, ali i prvi muzej u nas sagrađen u posljednjih stotinjak godina. Uz to i prvi je to muzej uopće podignut nad senzacionalnim arheološkim nalazištem, jedinstvenim u svijetu, onom na kojem je pronađeno 16 kamenih rimskih statua, velikih dimenzija, koje su resile Augustov hram u kojem danas, nakon restauracije i niza izložbi priređenih u Europi, ponovo stoje. Taj muzej toliko je važan da ga je otvorio hrvatski premijer.
Iako tom prilikom nitko o tome nije prozborio ni riječi (da se ne kvari svečanost), nad Muzejom Narona ostala je neugodna sjena. Među izloženim statuama, naime, nema one slavne - Livije. Ostala je skrivena u Opuzenu. Neumoljivo Gradsko vijeće Opuzena odlučilo je tu naronitansku statuu ne vratiti tamo kamo pripada - u Vid, odnosno Naronu. Polakomilo se za tuđim blagom, što je u Opuzen dovučeno još za Austro-Ugarske, kad je Vid bio pod administrativnom upravom Opuzena. Ali do slavnog otkrića u Vidu za nju, kao i za još nekoliko naronitanskih spomenika što su valjda stigli u istom paketu (jedan kameni natpis, kapitel iz Augusteuma i statua Tiberija, danas gotovo potpuno uništena), nije baš mario. Sada bi se, kao mnogi, kitio tuđim »zlatom«. Stoga je odlučio (Grad), odnosno odlučilo (Gradsko vijeće), obezglavljeni torzo Livije postaviti na glavnom gradskom trgu, onome što nosi ime hrvatskoga kralja Tomislava. Baciti rimsku Liviju u »zagrljaj« hrvatskom kralju potpuna je zabluda onih koji ne mogu razmišljati o kontekstu. Kralju Tomislavu trebalo bi podići spomenik na istoimenom trgu, a ne na njemu istaknuti rimski simbol, tijelo Augustove supruge, i to torzo kojem je Opuzen drugi put odrubio glavu.
Sve su, naime, rimske statue u Naroni pronađene bez glava koje su im odrubljene kad je uništen hram, kao simbol jedne moći i religije. Pronađene su tek dvije: Vespazianova i Livijina. Potonja je u oxfordskom Ashmolean muzeju koji ju je dugoročno posudio kako bi torzo i glava Livije bili spojeni u jedno tijelo. Takva je Livija s ostalim statuama obišla Oxford, Barcelonu i Vatikan. Ali nije stigla do svog odredišta u Naronu, odnosno Vid. Budući da je tijelo ponovo oteto, ni glava nije stigla u Muzej Narona nego je ostala u Arheološkom muzeju u Splitu. Jer, uvjet je Ashmolean muzeja za daljnju posudbu da originalna glava bude pripasana na originalno tijelo, a ne na njegovu kopiju. Ono što je mogao, želio i htio Ashmolean muzej, nije i Opuzen. Ni pod koju cijenu, čak ni istu posudbenu što se prakticira i drugdje, ne samo kod nas nego i u svijetu. Opuzen je Hrvatskoj priskrbio veliku sramotu i pritom ne osjeća nikakvu nelagodu. Što više, ponosan je na to svoje (ne)djelo, zbog kojeg će glava Livije morati uskoro put Oxforda, a njezin će torzo skončati na Tomislavovu trgu pod staklenim zvonom. Bez ikakva značenja! Osim onoga, »nek" susjedu krepa krava«. Rimska statua kao javni spomenik na trgu, i to u staklenoj vitrini! Gdje je to Opuzen vidio? A Muzej Narona bez Livije koja je i prije gradnje postala njenim simbolom. I na sve »šlag« sramote u europskim muzejskim krugovima! Zar Hrvatska to stvarno ne može riješiti drukčije? Što je to što Opuzenu daje tu moć?