Komentar

Vesna Kusin, Vjesnik 14. travnja 2008.

Ako je odlučeno da se Apoksiomen vraća na Lošinj, iako nije nađen na otoku nego u podmorju, kako to da se Livija ne vraća u Naronu odnosno Vid? Zar će senzacionalno otkriće ipak završiti skandalozno?
Slavna naronitanska Livija bila je obezglavljena skoro dva tisućljeća. Početkom trećeg, odnosno 22. siječnja 2001., točno u podne njezino je tijelo napokon bilo spojeno s pripadajućom glavom što je pristigla iz oxfordskog Ashmolean muzeja. Sedam godina kasnije, odnosno danas, ta je rimska statua postala bestjelesnom. Dakle, nakon što je tijelo pronašlo glavu, glava je izgubila tijelo. Shvaćate, riječ je o ironičnoj priči. A ona se kao trakavica provlači već skoro dvije godine.
Javno se o njoj počelo govoriti pred otvaranje Muzeja Narona, novopodignutim nad arheološkim ostacima rimskoga hrama Augusteuma, koji je desetak godina ranije sa svojim suradnicima iskopao dr. Emilio Marin, tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja Split. Svi su naravno očekivali da će Livija s ostalim pronađenim i restauriranim statuama biti izložena na postamentu hrama u Muzeju. Ali to se nije dogodilo. Zašto? Jer je tijelo Livije vraćeno u Opuzen koji ne želi dati »svoju« Liviju Naroni odnosno Vidu. Želi je na svome glavnom trgu koji nosi ime kralja Tomislava. To je samo jedan od apsurda u toj priči. Najveći je ipak taj da je Ashmolean muzej spreman posuditi originalnu Livijinu glavu na neodređeno vrijeme Muzeju Narona, pod uvjetom da stoji na originalnom tijelu (a ne kopiji), a Opuzen ne da originalno tijelo. Kako prvotni ugovor posudbe s Ashmolean muzejom istječe ove godine, sve je izglednije da će se jedna senzacionalna arheološka priča pretvoriti u svjetski skandal. Jer o spajanju tijela i Livijine glave izvještavali su i dnevni i stručni listovi ne samo kod nas, nego i u Europi i Americi.
A čija je zapravo Livija? I kako je tijelom dospjela u Opuzen? Neupitno je da je prvotno pripadala Naroni, gdje je najvjerojatnije stajala u Augusteumu. Na taj trag za vrijeme iskapanja Augusteuma dr. Marina uputila je pronađen camea s Livijinim portretom, što je kao i neki natpisi u hramu, u kojima se spominje Livija, upućivalo na kult Livije što se veže uz kult Augusta. Emilio Marin stoga je krenuo u potragu za Livijom. Znao je već tada da je jedna Livijina glava iz Narone u Oxfordu. Tragao je za tijelom. Jedno je tijelo iskopano u Augusteumu identificirao kao Livijino (statua br. 6), ali glava prema već izrađenoj kopiji na nju nije pristajala. Ali znana je bila i statua koju je, zajedno s još nekim nalazima s istog lokaliteta, prije 1847. iz Narone u Opuzen odnio tadašnji župan Anđelo Vidović kako bi njome uresio svoju kućnu terasu. Nju je u Opuzenu vidio i potom je 1848. publicirao sir Gardner Wilkinskon. Sve je to znao Marin te je isprobavši spoj glave i tijela u Opuzenu (gdje je tijelo do tada stajalo pod općinskim stubištem) došao do senzacionalnog otkrića. Livija je postala cjelovita, originalna glava je nakon dugotrajnih dogovaranja stigla u Split kao i tijelo. Odavde je cjelovita Livija krenula s ostalim statuama na europsku turneju. Ali obišavši Oxford, Barcelonu i Rim (Vatikan), nije stigla do Narone. Raspala se već u Zagrebu gdje je original zamijenjen kopijom.
Pred godišnjicu otvaranja Muzeja Narona (18. svibnja) aktualizira se opet pitanje Livije. Ne zbog godišnjice Muzeja, nego zbog nužnog povrata Livijine glave što sada čami u depou Arheološkog muzeja Split (u Ashemolean muzeju je do dolaska u Split bila u stalnom postavu!). Uvjet za daljnju posudbu je: originalna glava na originalnom tijelu. Gdje? Pa ne valjda u Opuzenu (gdje je otuđena iz Narone), nego u Naroni odnosno današnjem Vidu. Ako se Apoksiomen vraća na Lošinj (iako nije nađen na otoku nego u podmorju), kako to da se Livija ne vraća u Naronu? Tko će presjeći taj gordijski čvor? I kada? Za očekivati je o obljetnici Muzeja Narona kada bi Livija dostojanstveno trebala ući u Augusteum. No, hoće li?