Metković, 15.2.2007. -
Nije mi namjera ovdje se petljati u hrvatsko-talijanske odnose niti kvariti simpatije koje mi Dalmatinci, valjda zbog slična temperamenta, imamo prema Italiji. Nedavna izjava talijanskog predsjednika Giorgija Napolitana o barbarskim krvoločnim Slavenima te kuka i motika koja se sa Zapada podigla na hrvatskog predsjednika Mesića ponukala me da i mi, iz ove male zelene krpice koju je 1941. slavodobitnim trkom zaposjela talijanska vojska, kažemo nešto. Ili ćemo reći da su Hrvati, ionako, iranskog podrijetla te da se ono o Slavenima nas niti ne dotikavla.
Iako Metkovićom odavna kruži fama o dobrom i ljubaznom okupatoru, koji je djeci čak dijelio čokoladu (naravno da svugdje ima dobrih i loših ljudi), rat je - rat. Vjerojatno se radi o ljudskoj potrebi za potiskivanjem ružnoga i isticanjem lijepoga, jer '42. dobiti komad čokolade nema parnjaka u današnjem vremenu.
Dakle, govorit ćemo samo o Neretvi, kraju koji niti Mlečane nije puno zanimao i gdje o nekom gdje god je bar jedan talijanski grob – tu je Italija - nema ni govora. Ipak, to nije spriječilo velikotalijansku politiku da svojoj sirotinji tutne pušku u ruke i povede je u ljuti boj protiv krvoločnih prekomorskih Morlaka na čast i u slavu Leonarda, Michelangela, Dantea… Sve to pod vodstvom, nerijetko, plavokrvnih časnika čija su prezimena obavezno započinjala slovom D.
Godine 1978. u izdanju Općinskog odbora SUBNOR-a Metković izašle su dvije knjige koje su odmah izazvale svakojake kontroverze. Zanimljivo štivo i hrabar korak bez obzira na to što je partijska stega već bila popustila. O nastanku tih knjiga, sadržaju i reakcijama koje su izazvale, nekom drugom prilikom.
U knjizi 1. "DOKUMENTI IZ DOBA NARODNO OSLOBODILAČKOG RATA" (tako piše na koricama) nalaze se izviješća i korespondencija tadašnje vlasti NDH u Metkoviću. Iz nje donosimo nekoliko dokumenata iz kojih se vidi da taj operetno-čokoladni okupator baš i nije bio tako sladak čim bi se maknuo iz Metkovića i pošao u harač po okolnim selima. Tragovi njihovih "vojničkih nestašluka" vidljivi su i danas po Baćini i ostalim brdskim dijelovima doline Neretve i priobalja. Kolike su obitelji ostajale bez krova, ikakvih sredstava za život te najdražih, mi danas možemo samo čitati u statistikama čiji brojevi nemaju dušu. Što ih više čitate to postajete sve imuniji na stvarne patnje koje iza njih stoje. Stoga, evo nekoliko preslika dokumenata iz spomenute knjige.










P.S. Iz tih dokumenata tek sad sam shvatio simboliku akuže u briškuli. Mada je formalno vlast u Metkoviću obnašala NDH, stvarni gospodari su bili oni koji su u ruci držali napolitane bata/toljaga i špada/sablji, a s takvim kartama nije bilo teško na terenu još peškati kakvog aša kupa (napunjenog vinom iz ukradene bačve) ili aša dinara iz kakve sirotinjske čarape. Sva je sreća da je turistička sezona još prilično daleko pa će ova talijanska loptica-skočica prema zakonu prigušena titranja do ljeta imati nultu amplitudu. Cari amici Italiani, benvenuti alla nostra costa (preveo Babel Fish).
urednik