Metković, 13.5.2007. - Još jedan izuzetno skup, a glazbeno totalno irelevantan projekt završen je sinoć u Helsinkiju potpunim trijumfom Srbije. Bivše jugoslavenske republike složno su bivšoj sestri dodijelile po 12 bodova, pa su uz pomoć 12 bodova Austrije, Finske, Mađarske i Švicarske još jednom rekle povijesno NE bivšem sovjetskom lageru.
Iza Srbije slijedi cijeli niz zemalja bivšeg SSSR-a, Jugoslavije, Balkana, a skupinu razvijenih europskih zemalja predvodi Finska na 17. mjestu. Velika Britanija i Irska, u kojima se tjedno pojavi bar jedna glazbena uspješnica čvrsto sa 19 i 5! bodova drže zadnja mjesta.
Nikada Eurosong nije smatran nekim ozbiljnim festivalom, a kamoli mjestom na kojem se jednom godišnje nađe najbolje od najboljega eurolakih nota. To pravilo potvrđuje iznimka švedske Abbe koja je nakon Waterlooa jedina uspjela napraviti nekakvu karijeru. No, bio je ipak nekakav simpatičan festivalčić na kojem je redovito najzanimljivije bilo glasovanje, uključujući legendarnu razmjenu maksimalnih bodova između Cipra i Grčke. Ovo što se događa posljednjih godina nema nikakva smisla, iako pobjeda kvalitetne pjesme kao što je „Molitva“ daje malu nadu da bi se glazbeni festival mogao vratiti glazbi, ma kakva ona bila.
A mi? Pa do sada smo nastupili na svim finalnim večerima Eurosonga. Možemo nekad i ne ući u finale, a to je najsigurniji način da ne pobijedimo i u državnoj blagajni sačuvamo gomilu (našeg) novca.
I za kraj nagradno pitanje. Kada ste posljednji put radeći nešto, onako usput, otfućkali neku pjesmu sa Eurosonga?