Metković, 24.6.2007. -

Kad mi svega bude dosta
evo oči, da ću poći
k onome, što dolje osta.

Ne ću činit više, bome
ono, što do sada morah,
sjesti ću pod stari orah
(sličan onom pokojnome!),

stol će prostrt bit bjelinom,
za nj ću sjesti, pa ću jesti
kruh sa sirom, ribu s vinom.
  

   Nakon ovih stihova Ivana Slamniga, što ih je u pjesmi „Kad mi svega bude dosta“ objavio prije više od pola stoljeća, gotovo da ništa više ne bismo trebali napisati.
   Sinoć, uoči blagdana Sv. Ivana, pod starim orahom su se, u dvorištu podno Verajina guvna, a kasnije i na Guvnu, zapalile vatre Ivanjske. Udruga mladih „Kolektiv“, zajedno s metkovskom Gimnazijom, priredila je večer Slamnigove poezije „Vatre Ivanjske“ na kojoj su bivši i sadašnji gimnazijalci oživili Slamniga u autentičnu prostoru stare avlije što ju je ogromnom krošnjom zakrilio orah „sličan onom pokojnome“. Ustupanje prostora i pomoć pri organizaciji pružila je obitelj Nataše i Zdravka Barbira.






   Na kraju programa gimnazijalcima se pridružio šansonijer Darko Matičević otpjevavši Slamnigovu „Ne mogu te više zavoditi“ što ju je sam uglazbio.

   Druženje je nastavljeno na obližnjem Verajinu guvnu na kojem je zapaljena vatra, a prvi skok izveo je najstariji - Ivo Brljević. Slijedili su ga Ivo, Ivica, Ivanka... pa do najmlađih kojima su roditelji malo pomogli u prvim skokovima preko vatre.