Metković, 30.12.2009. - Sutra je Stara godina. Koliko ste do sada Starih godina proživjeli nadajući se da će baš od Nove godine u novoj godini ('N' se odnosi na blagdan, a 'n' na razdoblje) biti bolje?
   Volimo okrugle brojeve. Slavimo desetgodišnjice, dvadesetgodišnjice braka, mature itd. Kako je kvarat nešto s čime svakodnevno živimo među te desetnice uvukle su se i dvadesetpetgodišnjice i sedamdesetpetgodišnjice. Ako je brak u pitanju, vjerojatno ćemo potonju (ako je doživimo) izgovoriti s teškom mukom, ako ni zbog čega onda zbog dvadeset dva glasa koja bismo stogodišnjaci trebali izgovoriti.
   Živjeli smo u strahotnim devedesetima (prošloga stoljeća), smušenim osamdesetima (poslušajte glazbu toga vremena), poletnim sedamdesetima… Malo stariji dobro se sjećaju šezdesetih koje su u mnogo čemu bile secesijske. Sirotinjskih pedesetih i ratnih četrdesetih vjerojatno se sjeća malo koji čitatelj ovoga teksta.
   Sutra je Stara godina. Od prekosutra moramo paziti da u nadnevku bude brojka 2010. Posljednja godina prve dekade prvoga stoljeća trećega milenija i posljednja nulta godina, mada joj ime govori drukčije.
   Što smo imali od nultih godina? Počele su pet godina nakon (službena) kraja Domovinskoga rata, a završavaju, evo, petnaest godina nakon njega. Kolika su djeca u tome razdoblju postali momci i cure, muževi i žene? Koliko nas se preselilo na Predolac ne dočekavši to bolje sutra? Ostanimo, ipak, umjereni optimisti i proveselimo se sutra na večer. Što je to još samo jedna recesijska godina kada znamo da nas poslije toga čeka svijetla budućnost u EU? Progurajmo zajedno tu posljednju nultu godinu. Za čas će to. Stižu nam maškare, pa Uskrs, pa ljeto. Bogu hvala 2010. je bezizborna godina i, ako nam se ne dogodi Talijanski sindrom), lagano ćemo uploviti u rumenilo sljedeće jeseni, mlado vino i novu upisnu groznicu na naše fakultete na kojima će naša djeca studirati po nekoj Bologni za koju nitko u Hrvatskoj još točno ne zna što znači. Znamo jedino da nam djeca pucaju po šavovima skupljajući famozne ECTS bodove. Još jedan primjer tipična hrvatskoga uvlakavštva. Mi ćemo biti perjanica Bolonjskoga procesa jer mi smo Europa od stoljeća sedmog.
   Na kraju (a moglo bi se ovako do u nedogled), radije Vam želim sretnu novu godinu nego sretnu Novu godinu, jer je time moja želja 365 puta veća.