Metković, 9.1.2010. - Večeras smo se ponovno uputili na desnu stranu Metkovića i već pred raskrižjem Puta Narone, Zagrebačke i Ulice neretvanskih Gusara bilo nam je jasno da autom nećemo moći dalje. Trebalo je parkirati uz kraj i nastaviti u čizmama.
   Nakon što smo pedesetak metara ušli u Zagrebačku vidjeli smo da ni obične čizme nisu nešto. Pred nama je prošla cura u trupi i dala nam ideju – treba nam trupa. Na svu „sreću“ naišli smo na Antu Krstičevića Baju koji nam je spremno ustupio jednu od svojih trupa pa smo se na vesla otisnuli u snimanje ove fotoreportaže.


   Zagrebačka je skroz pod vodom, ali teže stanje je u Ulici neretvanskih gusara, mada nam tako na početku nije izgledalo. Veslajući dalje voda je postajala sve dublja, a pred nama su se prikazivali strašni prizori.







Bliski susreti
   Veslajući Ulicom Neretvanskih gusara često smo susretali ljude u trupi, jedinom prijevoznom sredstvu kojim mogu nešto obaviti.



Fotografije za uspomenu
   Na raskrižju "pred trafostanicom" susreli smo skupinu mladića koje smo fotografirali za uspomenu na ovaj siječanjski dan 2010.

   Malo dalje u Zagrebačkoj društvo ni poplava nije mogla spriječiti u njihovu subotnjem druženju.

   Višestruki prvak u skokovima s mosta Šime Manenica sa suprugom.

Pomoć
   Uz čizme i trupe najtraženiji su građevinski blokovi i vreće s pijeskom. Na poplavljenom području zatekli smo buldožer "Komunalnoga" kojim su dopremljeni blokovi i kamion kako razvozi vreće s pijskom.


Zahvala
   Ante Krstičević Baja pred svojom "rivom". - Ja sam se s poplavama rodio, ali nikada mi do sada voda nije ovako visoko došla pred kuću.