Metković, 7.6.2010. - Danas, malo iza ponoći, otvorio sam internetsku stranicu Hrvatske televizije da vidim što sam propustio. Iz uključenih zvučnika počeo se slijevati Albinonijev Adaggio u G molu. Kada jedna nacionalna televizija na taj način želi ukazati na gubitak to onda ima svoj piz.
  Ta veličanstvena kompozicija svirana je u počast Jošku Martinoviću kojega se sjećam još kao dječarca u našem Metkoviću. U sjećanju mi je, kao nekakav odbljesak, ostala jedna scena s Mehanikinih betonskih tribina sedamdesete, kada je Mehanika žarila i palila ondašnjom dalmatinskom ligom krčeći put ka neospornome mjestu u hrvatskome rukometu, dečarac Joško sjedio je tamo zdušno navijajući za svoje.
  Dvadesetak godina kasnije pokazao je još jednom da nije stablo bez korijena. Kada je Metković visio o niti Joško je bio s nama izvještavajući iz Metkovića i sa svojom nadasve pozitivnom pojavom naša srca ispunjavao nadom.
  O daljnjem njegovom radu sve se zna. Neka se zna da danas, na dan njegova pokopa, za njim tuguje i njegov Metković.