Metković, 21.1.2012. - Zahvaljujem vam na prilično veliku odzivu na našu anketu u koju sam ugradio i svojevrstan lokalpatriotski kviz. Razloga za to je više. Prvi je da malo usporim glasovanje onima koji su nastojali pronaći tehničke načine i glasovati više puta. Drugi je da anketa bude edukativna, a treći da bude i zabavna.
   Vjerojatno će se do sutra ujutro skupiti oko tristo glasova, a to nije malo. Pretpostavljam da su glasači iz kategorije mlađe populacije te da su iz Metkovića ili su na neki način vezani uz Metković, čim posjećuju naše stranice. Otkako je anketa započela bio je vidljiv trend. Dvije trećine Metkovki i Metkovaca protiv je ulaska u EU, a jedna trećina je za. Je li to dobro ili nije nećemo znati još dosta dugo.
   Bojim se da će nam oba odgovora na koncu rezultirati istim. Oni koji se sutra odluče za ulazak u EU možda će se razočarati silnom regulativom koja kao da je postala sama sebi svrhom. Naravno i onoj silnoj armiji EU birokrata koja svaki mjesec svoj posao masno naplati od običnoga europskoga puka koji nema izbora. Istina, ima pravo izaći na izbore za EU Parlament, ali što nekome iz Portugala znači ime nekoga Danca ili Ircu ime nekoga Bugarina? Oni koji na referendumu budu protiv vjerojatno će isto jednom zažaliti, jer stvari u ovoj državi teško mogu (brzo) nabolje. Bili mi za ili protiv, tu nam EU ne može puno pomoći. Nitko umjesto nas neće raditi, proizvoditi, učiti. A učenje je u Hrvata još uvijek teže od motike od koje mladi bježe k'o vrag od tamjana. Stoga nije ni čudo da među najsiromašnije županije spadaju one slavonske, baš one koje bi trebale biti najbogatije. Učiti se može uvijek. Lakše je kada si mlad, ali i „starost“ donosi neke prednosti. Nikad nije kasno. To je ključ i na tome treba raditi ova nova Vlada. Učenje je proces, ali sigurno daje rezultate. Mi smo (oni su) svojedobno ovu državu proglasili državom znanja, uveli su bolognu i time mlade još više udaljili od kruha, koji će mnogi, na žalost, morati tražiti po zemljama EU. Kakve će koristi od toga imati Hrvatska? Svi spominju Norvešku koja nije u EU, a ima stanovnika otprilike kao i Hrvatska. Istina, i naftu. U Norveškoj je gotovo pola stanovništva visokoobrazovano. Zamislite koji je to potencijal. U Hrvatskoj je takvih samo osam (ili tako nešto) posto, a ova država čini sve da ih bude i manje. Nitko se ne trudi djeci učenje učiniti zanimljivim. Tako naša djeca u školama savladavaju programe iz kojih vrište silni podaci. Tablica množenja mora se naučiti napamet (možda sam i tu u krivu), ali treba li drugaš znati što je to intendant?
   Vrijeme je da se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa razdvoji na tri ministarstva. Bio je Primorac koji je puno toga obećavao i poduzimao, ali u njega nije bila kesa. Sada je došao Jovanović (isto bez kese), ali može li on kvalitetno raditi svoj posao ako uz školstvo i znanost mora rješavati nogometnu mafiju? Sigurno ne može.Obrazovanje je usko vezano s proizvodnjom, a samo nas ona može izvući. Proizvod svoje pameti i truda prodati drugima, a ne uvoziti ga. Zarada je dvostruka.
   Zato, gobčevićevski rečeno, draga nacijo, uči! Ne čekajte da vas netko potraži i zaposli, nego istražite što se na tržištu traži, ovladajte znanjem i vještinom i nametnite se.
   Otiđite sutra na referendum i zaokružite ono što mislite da je ispravno. Što god nakon toga bilo ovisit će samo o nama.
Ivica Puljan