Metković, 26.5.2012. - Južni zid Neretvina igrališta bio je danas poprište urbanoga događanja koje se može svesti pod Street art, tj. oslikavanje javnih površina. Zid je konstrukcijski podijeljen na dvadesetak segmenata pa je svaki od njih iskorišten za stvaranje jednoga murala.
   Možda je najpoznatiji muralima oslikani zid onaj berlinski koji je sam po sebi opće civilizacijsko mjesto. Naš je zid puno skromniji i uz njega se ne vežu nikakve negativne konotacije, ako izuzmemo one koji su Neretvine utakmice htjeli gledati badava ili one koji su s njegove druge strane igrali tuce pa bi im pok. Volar oduzeo groše. Pentrali smo se na njega kao mulci i gledali Neretvu, a oni spretniji uspeli bi se i na obližnje pokojne tople (kako je Slamnig u svojoj poznatoj pjesmi Kad mi svega bude dosta opisao orah pod koji će sjesti pa će jesti…).
   Inicijativu Street Art provela je Udruga Dobra uz potporu zaklade Kajo Dadić iz Splita. Ideja je bila oslikati zidove koji su bili išarani raznim grafitima, a najčešće nesuvislim črčkarijama, često i s nesuvislim porukama. Inicijativi se odazvalo petnaestak skupina i pojedinaca iz Metkovića i studenata Likovne akademije iz Širokoga Brijega u BiH.
   Oslikavanje je trebalo započeti jutros, no sivo, cmoljivo vrijeme to nije dopustilo. Na svu sreću popodne je zasjalo pa su mladi umjetnici, i oni koji bi to tek mogli postati, prionuli poslu. Mi smo se pred kraj prošetali među njima i zabilježili nekoliko detalja. Ali, prije fotografija koje sijede, treba spomenuti i one koji su akciju potpomogli. To su kafići Carpe Diem, Ćakula i Red Carpet te Grad Metković koji je dopustio provedbu inicijative na javnim površinama. Dobra zahvaljuje i svima koji su se akciji odazvali te onima koji su je svojom nazočnošću došli podržati.
   Eto, slučajno ili ne, jedan od murala nosio je poruku koju nam je je Ivan Slamnig, rođeni Metkovac, ostavio u svojoj pjesmi Ubili su ga ciglama. Ipak, zid nije ubijen. Oživio je.