Metković, 27.5.2012. - Stišala se bura, molala, a iz Ministarstva zapuhaše neki novi (stari) vjetrovi. Ništa čudno. I do sada je (Primorčevo) Ministarstvo znalo, pod navodnim pritiskom javnosti, za godinu dana čak i odgoditi Državnu maturu. Jovanovićeva ekspertna skupina ustvrdila je da neka pitanja nisu bila kako treba i da odgovore na njih ne treba računati. Loše je to za budućnost jer se otvara Pandorina kutija. Ako nisu bila kako valja, onda su svima bila jednako nevaljala.
   Izgleda da je najviše povike bilo na Marulića i Ujevića. Jednoga s početka, a drugoga sa samoga vrha hrvatske pismenosti. Izgleda da se nitko zapitao nije što to mladi čovjek, Hrvat ili hrvatski građanin, i budući akademski građanin, sa sobom treba ponijeti nakon 12 godina školovanja. Uzet ćemo, ravnoteže radi, još jedan stožer hrvatske književnosti. Za početak, odgovorite kojih je sve boja krv u sljedećom Krležinim stihovima:
    Karv, ta slana, kmetska stubičanska karv,
    ta čarna, čerlena, vonjhava, gosta karv,
    zakaj curi, ta gluha, masna, slepa,
    strahotno mlačna karv?
    Bili vi čakavci, kajkavci, štokavci ili ča, kaj, što već ne, vjerujem da ste točno odgovorili. Zašto? Zato što ste razumjeli što čitate. Upravo to, a ne prisjećanje na nešto nekada pročitano, tražilo se od maturanata kada ih se pitalo koje je boje Juditin prsten u Marulićevim stihovima:
    Svitlo čarljeniti ja rubin na parstih,
    cafir se modriti, bilit na rukavih
    biser i na bustih, i sve od zlatih plas
    sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
    Za razliku od nas mnogih koji su se s tim stihovima možda nekada i susreli (mada su i oni koji to nisu mogli dokučiti da je svjetlo crveni rubin na prstima), našim maturantima je to bliska prošlost. Ako su samo i oko škole hodali, nešto im je trebalo kroz otvoren prozor doletjeti u uho. Uostalom, ne uči se samo u školi. Baš su oni naraštaj kojemu, kako ni jednome prije, informacije stoje na dohvat jednoga klika.
    Slušam i čitam čak neke sijede pametne glave koje tvrde da se radi o bedastoći jer kakvo je to znanje znati koje je boje prsten. Očito nisu dovoljno informirani (i sam sam u prethodnome komentaru to donekle bio) jer ne znaju da su te stihove maturanti imali priložene u ispitnome pitanju.
   Možemo pilu okrenuti i naopako. Pa, nemamo mi stotine Marulića i Ujevića. Radi se o temeljima. Fundamentima. I zašto maturant ne bi trebao (i morao) znati iščitati barem koji stih pisan starom grafijom? Plašimo se našega ulaska u EU, plašimo se da ćemo se utopiti u polumilijarditoj populaciji. Borimo se za pršut, kulen, sir i vrhnje, a olako ignoriramo jednoga Marulića koji nam je omogućio europski priključak prije pola milenija. Nije, možda, Marulić tada to ni mogao znati, ali u spomenutim stihovima tri su boje. Crven, bijel i plav.
  Slijede strani jezici i matematika, a kako s obama nacionalno slabo stojimo siguran sam da se oko tih ispita neće podignuti tolika medijska prašina kao s hrvatskim jezikom. Jer, hrvatski svi znamo, uostalom kao i nogomet. Sreća je da nam stiže Euro 2012. i medijski će vjetrovi promijeniti smjer. Samo, kada će zapuhati hrvatski Wind of changes?
    Nedjelja je. Sunčan dan. Razbudite se uz glazbeni uradak nekada prvoga hrvatskog rokera Drage Mlinarca s njegova albuma Rođenje iz 1975.
Ivica Puljan