Metković, 9.6.2012. - Uz sveopću medijsku podršku (možete si misliti koliko im je stalo do podrške, a koliko do stranica s bombastičnim naslovima) LGBT povorka promarširala je pustim splitskim ulicama i završila na isto tako pustoj Rivi. Svesrdnu podršku dalo im je i 900 specijalaca, stasitih momaka s kojima bih se usudio na stotu obljetnicu NK Dinama s Hajdukovom zastavom promarširati Maksimirom. Nije to ništa, usudio bih se i s Dinamovom promarširati Terazijama, ili sred Prištine nositi transparent s natpisom „Ovo je Srbija“.
   Nisam homofob niti za to, Bogu hvala, imam razloga. Nisam ni Splićanin kojemu je danas onemogućena omiljena subotnja šetnja Rivom. Samo pokušavam drukčije razmišljati, ali moje drukčije razmišljanje danas nije na cijeni, neće mi poslati kordon policije da me zaštiti niti će mi se pridružiti istaknuti članovi Vlade. Evo o čemu razmišljam.
   Sjetimo se Novoga Sada početkom devedesetih prošloga stoljeća. U jednu multietničku i multikulturalnu sredinu iz Srbije je uvezena Jogurt revolucija. Svi smo se zgražali nad time. Danas je Splićanima iz Zagreba silom uvezena Parada i nitko se nad time ne zgraža. Promiče se različitost, ali kada se ona kosi s njihovim uvjerenjima onda je to primitivizam. Ne ide li tomu u prilog činjenica da je prije koji dan u Zagrebu bilo predstavljanje knjige Iskorak iz homoseksualnosti autora Richarda Cohena. Premda su na promociju knjige bili pozvani i predstavnici homoseksualnih udruga u Hrvatskoj – Kontra i Iskorak, nitko se od njih nije odazvao. Toliko o uvažavanju drugih i drukčijih.
  Split je grad star preko 17 stoljeća, što znači da je morao imati burnu povijest čiji su rezultat uvijek multi-kulti zasade. Marul je u njemu tesao daske kolijevke hrvatske književnosti, što nekim ovogodišnjim maturantima nije po volji jer kaj oni to moraju znati. Istina je i da je današnji Split uveliko izgubio dio svoga identiteta (mada to može biti još jedna idealizirana predodžba) jer su nekadašnje socijalističke vlasti učinile sve da raspuće okolna mjesta i proletarijatom napuće Split. Ljude otrgnute sa svojih ognjišta i gurnute u gradske nebodere nitko nije pitao kako im je. Postali su većina u Splitu u koji su donijeli svoj tradicionalan način razmišljanja, svoja uvjerenja, stavove. Cijelo su vrijeme drugi i drukčiji, no o njihovim patnjama nitko iz Zagreba ne brine niti im organizira paradu. Priznaju ih jedino kada njihov zdrav, stasit potomak, željan dokazivanja zaigra za Hajduka ili zapliva u Jadrana.
   Jedna je hrvatska televizija danas iz Splita imala izravan prijenos. Istina, tehnički prilično manjkav, ali dostatan da se sve moglo vidjeti. Nekoliko stotina LGBT aktivista (nikada vam nitko neće reći koliko je tu bilo Splićana) bučno je pošlo na kratku šetnju od Đardina do Rive. Kamera bi tu i tamo znala prikazati kakvu pokrajnju ulicu prepriječenu metalnom ogradom pred kojom su stajali specijalci. Država je uložila milijun kuna (tako kažu, mada se ne govori koliko je grad Split koštala blokada Rive) da sve prođe bez nereda. S te strane to je u redu, jer nitko nikoga ne smije tuči. Ali, ima jedno ali.
   Da sam ja bio u organizaciji rekao bih: „Stanite ljudi, ajmo se dogovorit s državom. Neka oni tih milijun kuna, koje će potrošiti na osiguranje Parade, doniraju bolesnoj djeci koja čekaju na teške operacije u inozemstvu. To će nam kod građana Splita donijeti puno veće simpatije nego naše agresivno bubnjanje splitskim ulicama“. Ali, ja nisam peder, niti me tko što pita.
   Eto, tako je Split razočarao medijska očekivanja jer im pasivnim otporom nije dao materijala da i dalje pune svoje stranice. Zato su već u optjecaju naslovi kako je Split pao na popravnome jer građani nisu istrčali na ulice i sudionike Parade ushićeno zasipali cvjetnim laticama. Čeka se još samo mišljenje EU.
   Nek' smo i to odradili, legendarna je izjava jednoga našeg sugrađanina. Ako ne znate o čemu je riječ neću vam ni ja reći.
   P. S.
   Ono malo ljudi pripuštenih na Rivu nije moglo čuti europarlamentarku Mariju Cornelissen, poznatu po tome što se zalagala da hrvatski jezik ne bude priznat kao jezik EU, već bi se, prema njenom mišljenju, svi narodi s prostora bivše Jugoslavije trebali služiti srpsko-hrvatskim, kako oduševljeno kliče pripadnicima LGBT zajednice: „Vi ste budućnost.“ – piše index.hr.
Ivica Puljan