Metković, 5.8.2012. - Kao gimnazijalac nisam se libio zaraditi koji dinar preko ljeta. Brali smo breskve na HEPOK-ovim plantažama podno Gabele i jagode na PIK-ovim poljima podno Opuzena. Bio sam i figurant.
  S pok. Antom Repcem, koji je kasnije s još trojicom kolega u našem kraju prvi stradao u Domovinskome ratu, hodao sam s letvom u ruci da bi on ucrtao put što ga je ondašnja JNA s Rabe probila do tunela u uvali Soline. Za razliku od današnje, bila je to pješačka metoda. Šef nam je bio moj ujak pok. Hrvoje Gabrić, tadašnji šef Katastra Metković, slobodno recite da se radilo o nepotizmu, od kojega sam te 1974. ponešto načuo o granici na Kleku. Pričao mi je ujak kako hrvatska granica ide obalnom crtom poluotoka Klek i sječe je prije Ponte Kleka pa nastavlja ravno istočno od uvale Moračna na kopnu. Pričao mi je i o nekim igrama da se ta granica prepravi kako bi BiH dobila cijeli poluotok Klek. O Velikome i Malome škoju tada nije bilo riječi jer se radilo o uspostavi granice između tadašnjih općina Metković i Čapljina.
   Tako je jedno lokalno razgraničenje danas postalo međudržavno pitanje oko kojega se lome koplja. Hrvoje je, nažalost, umro i nikada ga kasnije nisam stigao pitati više o tome davnome događaju, ali izgleda da je Večernji list uspio doći do nekih informacija.
Ivica Puljan