Metković, 10.9.2012. - Iz Zagreba (dosta je bilo ljetnoga magarčenja) javio se Domagoj Vidović, dr. sc., da ne bude zabune, a sve u svezi sa zrakomlatom što ga spomenuh u prethodnome komentaru o hrvatskoj šutnji u kojemu spomenuh i neke prešućivane te danas ponovno prihvaćene hrvatske riječi. No, zrakomlat nikada nije ni bio predložen kao zamjena za helikopter.
   Vidović piše da je zrakomlat nastao baš na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a skovao ga je iz zafrkancije pok. Antun Šojat. To dočuo neki jugoslavenski novinar i prenio u medije da se ismije „novohrvatski“. Već 20 godina taj se zrakomlat povlači po medijima, a nikada nije bilo ni najmanje namjere da ga se uvede – kaže Vidović.
   Kada sam već naslov „posudio“ od Dimitrija Demetra (koji je bio grčkoga, a neki tvrde i cincarskoga podrijetla) evo i njegove budnice Pjesma Hrvata, danas poznatije po početnome stihu, a koju je uglazbio Vatroslav Lisinski (kada smo već kod njega oplemenite uši jednom od najljepših hrvatskih melodija). Evo i Demetra čiji su stavovi o očuvanju jezika gotovo spartanski. Mislite li da je pretjerao?
  
Prosto zrakom ptica leti,
Prosto gore zvěr prolazi,
A ja da se lanci speti
Dam tudjincu da me gazi?
Tko ne voli umrět prije,
U tom naša kerv ne bije!
  
Znam, da moji pradědovi
Cělim světom gospodjahu;
A ja jezik da njihovi
U robskomu tajim strahu?
Tko ne voli umrět prije,
U tom naša kerv ne bije!
  
Sam ću ubit mog jedinca,
Nož u srce rinut žene;
Neg da vidim od tudjinca
Slobode mi porušene...
Tko to izvest gotov nije,
U tom naša kerv ne bije!
  
Sâm ću upalit krov nad glavom,
Pripravit si grob gorući;
Neg' da tudjin mojim pravom
U mojoj se bani kući...
Tko to izvest gotov nije,
U tom naša kerv ne bije!
Ivica Puljan