Metković, 5.12.2012. - O proračunskome deficitu će vam sigurno i zadnja „kumica s placa“ imati što pametno reći. Neka se kumice ne uvrijede, ali nema tu neke pameti. Matematika je jasna. Ako s jedne strane ne možeš biti u plusu, onda s druge strane budi u minusu, jer prema matematičkome načelu taj minus prelaskom na drugu stranu (jednadžbe) daje plus.
   Čini mi se da je tako vlast u državi mogla preuzeti bilo koja GG (grupa građana, kako su se u nekadašnjoj nam od Vardara pa do Triglava nazivale poduzetničke skupine kojima se nije smio priznati kapitalistički atribut pa je kroz famozno GG nađeno spasonosno rješenje da se ne bi narušio društveni poredak). Ništa manje ta GG ne bi bila (ne)uspješna od aktualne Vlade koja po uzoru na Milku Planinc samo zna stezati remen. Propadne li (a izgleda da hoće) porez na imovinu, pripremite se za par-nepar i stvarajte dobre veze s prodavačicama u trgovinama koje će vam ispod stola prodati 20 dag kave, umjesto dnevno propisanih deset.
  Ako ne znaš zaraditi – manje troši. Jasno kao dan, ali gdje je tu razvoj, napredak? Jasno je da ova vlada ne odgovara za ono što je bilo prije nje, barem ne velikim dijelom, i što je rastočilo hrvatsku državu, rasprodalo njeno srebro i zlato, natjeralo tisuće branitelja da dignu ruku na sebe, a stotine tisuća obitelji odvelo u siromaštvo. Da, siromaštvo kakvo smo „viđali“ u romanima Charlesa Dickensa. No, to ju (nju, Vladu) ni najmanje ne abolira u grozničavu traženju čarobnoga štapića koje više sliči na lutanje od nemila do nedraga. Zašto je tako?
   Zato što se sa svakom novom vladom miču svi koji su u prethodnoj nešto značili, bez obzira na njihovu sposobnost. Kao da nas ima „k'o Rusa“. I dok se novi snađu, taman im prođe mandat.
   Zato što veliki i moćni uvoznici sve vladajuće (od stoljeća sedmoga?) drže za muda, jer se njihovim novcem uspinju na tron, a nakon toga sigurno pune proračun tako što uvoze sve živo i neživo, i pri tome masno zarađuju, a dobro je i vladi jer njenih je 25% zagarantirano. Kud ćeš bolje simbioze. U cijeloj priči su i banke koje se nitko ne usudi ni taknuti.
   Kao piše index.hr, uz izvoz od gotovo 8 milijardi eura te uvoz od 13,7 milijardi eura pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 58,3 posto. Manjak vanjskotrgovinske razmjene u promatranom periodu dosegnuo je 5,72 milijardi eura i 0,4 posto je niži no u istom razdoblju lani, podaci su Državnog zavoda za statistiku za prvih 10 mjeseci ove godine. Samo u listopadu uvezeno je robe u vrijednosti od 1,5 milijardi eura, dok je u isto vrijeme na inozemna tržišta ukupno plasirano robe u vrijednosti 940 milijuna eura. Kako stoji u priopćenju Zavoda za statistiku, u odnosu na listopad prošle godine robni uvoz povećan je 5,4 posto dok je robni izvoz povećan za 16,3 posto. Nemojte da vas zavara to povećanje. Pokušajte izračunati koliko treba da bi izvoz tim tempom nadmašio uvoz.
   Opet, jasno kao dan. Nemamo domaći proizvod ni za vlastito tržište, a kamo li za izvoz (mada bismo trebali znati po kojim se cijenama što izvozi, jer su nerijetko hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu nego u domaćim trgovinama). Nedavno sam kupio šibice i iznenadio se. Znao sam da već odavna nema domaćih i da su tržište bile preplavile ruske, ali na tima je pisalo da je zemlja podrijetla BiH. Ni šibice (žigice) nismo u stanu proizvesti za domaće tržište, nego ih uvozimo. Što se čudite? Pa neće onaj potplaćeni radnik iz tvornice šibica u BiH protestirati protiv Hrvatske vlade. Ići će u Sarajevo ili u Banju Luku, dok se Kinez, što za nekoliko zrna riže proizvodi polovinu artikala na policama naših dućana, neće moći ni vidjeti Pekinga. Što zbog ogromnih razmjera te države, što zbog komunističkoga kapitalizma koji iz radnika cijedi i ono o čemu Marx nije mogao sanjati ni u najluđim snovima.
  Od države se ne očekuje ništa drugo nego da štiti interese vlastitih građana i da za to njezini dužnosnici primaju određenu naknadu. Čak nije ni važno hoće li ju potrošiti na skijalištu ili na bućalištu. To spada u moralnu kategoriju, ali kako moral u Hrvatskoj spada u SF kategoriju, tako je to gotovo nevažno. Važno je da država zubima i noktima kopa za razvoj gospodarstva koje je ostalo bez investicija. Kako će ih biti u zemlji u kojoj opada potrošnja, u kojoj se svaka kuna triput prevrne prije nego se potroši? Koji je investitor lud ulagati u državu u kojoj potrošnja stalno pada?
   Živimo u nemilosrdnu svijetu u kojem vlada samo interes. I uvijek će vladati, bez obzira na Isusovo učenje, Hare Krišnu, Zen-budizam ili bilo koju drugu ideju koja svijet želi učiniti boljim. Jeste li na YouTubeu vidjeli ona dva fetusa koja se u majčinoj utrobi bore za bolju poziciju? Neka se oni što su u Kukurinovoj gostionici dogovorili plan o preuzimanju države izbore za narod koji je, treba to reći, iz očaja glasovao za njih. Ili su i oni dio nekoga nama nepoznata plana, na što često upozoravaju oni drugi koji kažu da znaju kako funkcionira naš vrli svijet.
Ivica Puljan