Metković, 11.12.2012. - Kako donosi Glas Slavonije iz osječkog rodilišta izišli su Allan, Aron, Alina, Cyara, Illani i Hurem. Mada će se mnogi zgroziti nad uvozom tih nenarodnih imena, radi se o gotovo benignoj stvari. Neka su naša djeca živa i zdrava, maligan je za naše društvo neki drugi uvoz.
   Večernji list piše kao je u Hrvatsku u prvih devet mjeseci 2012. uvezeno poljoprivrednih proizvoda za 10,5 milijardi kuna. Strava, a radi se samo o uvozu poljoprivrednih proizvoda. Gdje su svi ostali koje bismo sami mogli proizvoditi i prodavati na domaćemu tržištu pa čak i izvoziti? Matematika je tu posve jasna. Ako umjesto uvezene mrkve na domaćem tržištu prodaš svoju zaradio si dvije mrkve, a ako još jednu izvezeš eto ti ih tri. Dakle, umjesto minus jedan imaš plus dva. Tako to funkcionira u cijelome svijetu, samo to naši (vladajući) ekonomisti nikako da skuže. Kažu da nam je domaći proizvod preskup i nekonkurentan. Prije će biti da ga ne znaju plasirati, jer mnogi uvezeni poljoprivredni proizvodi nisu ni do koljena domaćima. To znaju potrošači koji su, nažalost, prisiljeni kupovati uvozni škart. Nije da je sve vani nekvalitetno, ali domaći se uvoznici prije svega rukovode niskim cijenama nekvalitetne robe ne bi li ostvarili što veću dobit. Među obaviještenima kruže priče kako se ti jeftini proizvodi kupuju na svjetskim burzama u trenutku kada robu više nitko neće, jer joj istječe rok trajanja, pa joj cijena strmoglavo pada. E, tu ulijeću naši trgovački genijalci i preusmjeravaju je na siromašno hrvatsko tržište. Na dobrobit punjenja Državnoga proračuna, što se događa trenutno pa dobro i državi koja drži proračunsku vreću bez dna.
   Očito se radi o strategiji kojoj je zadatak držati vodu dok majstori ne odu. Rasprodali smo narodno zlato, sada prodajemo i srebro, a nitko da vikne: „Car je gol“, stanimo malo, ne možemo vječno više uvoziti nego izvoziti! Istovremeno samuraj Linić reže na sve strane tvrdeći kako treba izbalansirati proračunski deficit. Pri tome rješenje nalazi u milijunima kuna koje će oduzeti prosvjetarima, medicinskim radnicima i sl. A milijarde mu promiču pokraj nosa.
   Priča o mrkvi nije baš tako jednostavna jer postoje i troškovi, ali zato je država tu da zaštiti domaću proizvodnju te da svaka kuna koja je dana za neki poticaj ima svoj trag i povratnu informaciju o pozitivnoj bilanci uloženoga i dobivenoga.
Ivica Puljan