Metković, 16.12.2012. - Mediji, prije svih, a i vladajući, stalno su nas proteklu godinu strašili kako ćemo završiti u košu za otpatke. Eto, dogodilo se, napokon, i to.
   Nevjerojatan je bio osjećaj jučer se probuditi na dnu dna. Jest da je nad tobom hrpa smeća, ali pod nogama ti je čvrsto dno limenoga kontejnera. Nema niže. Na tebi je koliko se će se jako džilitnuti i barem glavom proviriti iz toga smrada. Smrdjet će i dalje, ali, Bože moj, zar ne smrdi naraštajima. Oli smo se šest generacija naučili kupati u kadi? Kako je svojedobno ustvrdio poznati zagrebački fiškalski hohštapler kad je htio podvući crtu između dotepenaca i pravih purgera. Ako ste zaboravili o kome je riječ sjetite se njegove leptir-mašne. No, nije on ovdje ni najmanje važan. Slučajno je uletio.
   Kreditna agencija Standard & Poor's proglasila je kreditni rejting Hrvatske smećem. I, eto, otvorila nam oči. Ma, dajte, kao da mi cijelo vrijeme to ne osjećamo na svojoj koži. Što je drugoga mogla očekivati država koja malo što proizvodi, a od toga još manje izvozi? Istina, izvozimo svoje plavo more, Plitvice, i još neke turističke bombone, ali i tu se postavlja pitanje tko bere vrhnje. Sve je više stranih investitora koji što na našoj obali kupuju samo ono vrijedi. Cjelokupan (i skup) menadžment je njihov, sve potrebno nabavlja se preko njihovih standardnih dobavljača, a naše mogu (koliko još dugo) biti sobarice i drugo pomoćno osoblje. Stoga, tko vam god pokuša prodati priču o uspješnoj turističkoj sezoni neka vam podastre podatke o tome koliko je na njoj naša država zaradila.
   Nikada nisam mogao shvatiti kako su Pizarro i Cortes uspjeli pokoriti carstva Inka i Azteka. Sve do prošlih izbora kada je skupini avanturista sinula ideja da samo trebaju leći pod stablo s kojega će svako malo otpasti zrela kruška. Sigurno nisu ni u najstrašnijem snu mogli sanjati da će i njihova kruška dozrijeti tako brzo. Tako je to s kruškama koje se ne uzgajaju na prirodan način.
   I, što sada? Ništa. Kopat ćemo po kontejnerima, kao što smo po njima kopali sva ova stoljeća, sve dok ne shvatimo da u nama leži snaga koja će nas sve izvući iz smeća. Živimo u nekom novom vremenu u kojemu, doslovno, um vlada. Neće nas iz krize izvući ni srp i čekić, ni radne akcije, ni druže snađi se, ali ni busanje u hrvatska prsa. Samo pamet koju, nažalost, rasprodajemo k'o na pjaci.
Ivica Puljan