Metković, 28.12.2012. - Vrlo zanimljivo predavanje u sklopu Prosinačkih svečanosti sinoć je u GKS-u održao dr. Domagoj Vidović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Tema je bila toponimija donjoneretvanskoga kraja.
    Istraživanje toponima, rekao je Vidović, pruža nam bolji uvid u povijesne procese, naročito migracije stanovništva kakvih je u našim krajevima koji su prelazili iz ruke u ruku bilo u izobilju. To se najbolje vidi po istim toponimima koji se javljaju na širem prostoru, od današnje granice Hrvatske s Crnom gorom pa do makarskoga i imotskoga kraja. Proučavanje toponima zanimljivo je i s jezičnoga gledišta jer daje odgovore na rasprostranjenost pojedinoga govora kao što je ikavski ili šćakavski pa daje i jasniju etničku sliku nekoga kraja u određenome vremenu. Zanimljivo je kako su migranti dolaskom na novo područje sa sobom nerijetko nosili i svoje toponime.
    Posjetiteljima su svakako zanimljiva bila objašnjenja o nastanku pojedinih naziva neretvanskih mjesta, brda, polja i sl. Tako su, primjerice, mogli čuti da je Unka ime dobila po žabi, a Jeovci po biljci johi. Kako je cijela dolina Neretve praktički naslonjena na granicu, koja se kroz povijest pomicala, mnogi toponimi su vezani uz carinu. Spomenimo samo Gabelu, Đumruk i Badžulu. Isto tako je zanimljivo kako stanovnici zažapskih mjesta Kosa, Mlinište, Mislina i Badžula sebe nazivaju Vidonjcima, dakle, ne prema imenima mjesta u kojima žive nego po Vidonjama iz kojih su potekli. Čula se i jedna zanimljivost vezena uz riječ školj. Naime jedino u dolini Neretve školjima se nazivaju brežuljci koji strše iz močvare pa tako predstavljaju svojevrsne otoke.