Metković, 1.1.2013. - Bogu hvala, Hrvatska je šest mjeseci prije ulaska u EU riješila sve sporne stvari koje su joj stajale na put do toga elitna društva. Ajde, dobro, ne baš sve. Ostala je još samo jedna formalnost, ali riješit će se uskoro i to, jer tko će sada u sve uključivati građane i osluškivati njihova razmišljanja. Toliko vremena nemamo, a građane ionako ne krasi baš visok IQ. Na svu sreću, ima tko odlučivati namisto njizi.
   Da bih se odmah ogradio od možebitnoga potpadanja pod Kazneni zakon, što je prije koji sat stupio na snagu, ili nedajbože ponovno bio proglašen neznamkakvimfobom, odmah ću priznati. Priznajem znanost i sve dobro što nam ona nosi, ali ne priznajem znanost u službi politike, u službi raznih lobija ili, još gore, u službi mračnih ciljeva o kojima običan čovjek ne može ni sanjati.
   Ne znam jeste li u prošle postbožićne i prednovogodišnje dane na nacionalnoj (dobro, narodnoj) televiziji gledali emisiju Slika Hrvatske što ju uređuje Karolina Vidović Krišto? U malo manje od pola sata trajanja emisije urednica se bavi kontroverzom oko dr. Alfreda Kinseya koji je svojedobno u SAD-u bio neupitan autoritet kada je u pitanju ljudska spolnost. Čak su prema njegovim istraživanjima mijenjani i odgovarajući američki zakoni. Ispostavilo se da je taj znanstvenik u svojim istraživanjima koristio niz nedopuštenih sredstava. Neka od njih su suradnja s pedofilima, silovateljima i sličnim likovima devijantna seksualnoga ponašanja. Problem je i što je dr. Kinsey rezultate svojih istraživanja američkoj javnosti prikazao kao da se radilo o prosječnim Amerikancima. Posebno je gadljivo vidjeti neke podatke koji se odnose na skroz malu djecu, čak i bebe.
   Nakon što je emisija emitirana, protiv urednice se digla kuka i motika pa se sama HRT brže-bolje morala ispričati (komu?) i obećati da će Karolinu Vidović Krišto primjereno kazniti kako joj više nikada ne bi palo na pamet uznemirivati prosječna hrvatskog građanina. Nema veze što prosječan hrvatski građanin, ako i ne ide redovito u crkvu i ne moli se Bogu, u sebi nosi načela bliska kršćanstvu i poštuje (barem) deset Božjih zapovijedi te ta ista načela kani prenijeti na svoju djecu. Više je manje, poznata je maksima.
   Dan nakon spomenute emisije Aleksandar Stanković u svojoj NU2 ugošćuje sociologa i seksologa prof. Aleksandra Štulhofera, jednoga od autora kurikula zdravstvenoga odgoja. Ne ulazim u njegovu stručnost, niti to mogu, ali na pisanje ovoga teksta potaknuo me podatak da je dr. Štulhofer svojedobno bio stipendist, danas i suradnik, Instituta Kinsey nazvanoga po gorespomenutome dr. Kinseyu.
   I zaista, tko pita roditelje kojima je zagarantirano sveto pravo odgoja svoje djece, pod uvjetom da djecu ne odgajaju kao kriminalce, ubojice, pedofile…? Neka odluče roditelji. Sve drugo je silovanje. Kada djeca odrastu neka prema svojim stečenim spoznajama zadrže ili mijenjaju svjetonazor što su im ga usadili roditelji, a sumnjam da ima puno roditelja koji, bez obzira na to idu li u crkvu ili ne, silno žele da njihova djeca što prije stupe u „sigurne“ seksualne odnose. Pošteno, zar ne?! Ili ćemo se prikloniti još jednom silovanju građanskih prava?
  Evo i „sporne“ emisije koja me ponukala da sjednem pred tipkovnicu. Kada smo već pri tipkovnici nije s njom išlo tako lako. Nekada su (i hrvatski) mediji preferirali tastaturu, a tipkačima se bavila UDBA. Danas tastaturu nitko ne spominje, ali mnogi još vole pisati o silovanju hrvatskoga jezika.
Ivica Puljan