Metković, 5.1.2013. - Pretpostavljam da većina vas danas nije kupila, tj. čitala Slobodnu Dalmaciju, a ako i jeste, možda vam je promaknuo komentar Ivice Ivaniševića koji je objavljen uokviren uz lijevu marginu na drugoj stranici. Koje li uvrjede za veliku većinu čitatelja Slobodne, ali i za većinu Hrvata, bez obzira na to što tko mislio o Tuđmanu!
   Tuđman svakako nije svetac, ali je puno dalje od toga da bi bio vrag. O njegovoj eri napisane su cijele studije, iščeprkano je sve pa i ono čega nije bilo. Sumnjam da danas među nama živi još itko tko nije svjestan njegovih pogrješaka, no dovoljno je da u nečemu nije pogriješio. Shvatio je da ima povijesnu priliku stvoriti samostalnu Hrvatsku i u ostvarenje te ideje upregnuo je sve svoje snage. Nije ni čudo da o mnogočemu drugome nije vodio računa, nije ni mogao pa je to prepuštao drugima vjerujući u njihova izvješća. Istina je da se za njegove vladavine dosta toga napravilo naopako, ali Tuđman je već 13 godina mrtav. Bilo je i te kako dovoljno vremena za popraviti puno toga. Mogao je to Račan, Sanader u dva okrnjena mandata, Kosor se kratko koprcala u neprijateljskom okruženju vlastite stranke, nešto i pokrenula, a ovi danas, godinu dana od preuzimanja vlasti još pričaju kako će pokrenuti rast. Dakle, u 13 godina, sve vlasti nakon Tuđmana nisu od Hrvatske uspjele načiniti poštenu državu, iako je bilo jasno u čemu je Tuđman griješio. Njegova ideja (ako jest njegova) o 200 bogatih obitelji koje će pokrenuti razvoj odaje da u ta vremena ponosa i patnje o mnogim stvarima nije mogao racionalno razmišljati. Vjerojatno je mislio da će Hrvati svoju državu-bebu (nakon što su je objeručke prihvatili) s puno ljubavi njegovati, maziti i paziti. Vrijedno i pošteno raditi da joj osiguraju što bolju budućnost. Velika većina to jest, ali mnogi dvorjani što se bijahu uključili u odrastanje male princeze ne imađahu baš poštene namjere. Jedni su žudjeli za dukatima, a drugi, što se vješto prikriše, činili su sve da dijete i umno i tjelesno odraste što slabašnije te na koncu završi u kakvoj ubožnici.
   Kažu da smo na koljenima, uvjeravaju da će 2013. biti još gora. Kolektivno nas hipnotiziraju da bismo što lakše pristali na rasprodaju još malo onoga što u ovoj državi vrijedi. Spas se traži u stranim investitorima… Očito gospoda, koja su zasjela na vlast (kao i ona prije), ne razumiju hrvatski narod. Kao da su Hrvatsku dobili u leno. Ništa nisu naučili ni iz najnovije povijesti kada se činilo da nam nema spasa pa tako unatrag sve do stoljeća sedmoga i još dalje iza Karpata pa do iranskih prostranstava. Ako smo od tada uspjeli preživjeti nema razloga da to ne uspijemo i ubuduće. Najgore je da nas zahvati malodušje. Oni samo to čekaju.
  Jadni su pokušaji kojima „hrvatski“ mediji uporno nastoje ogaditi sve što je većini Hrvata sveto. Preživjeli smo mi u Dalmaciji i Mlečane i Turke, a stizali su nam u goste i strašni Tatari. Preživjeli smo autonomaše i Orjunu i Aleksandrove batinaše. Preživjeli smo i zaslijepljene komuniste koji su nas gurali u zadruge i branili ići u crkvu. Preživjet ćemo i ovo vrijeme pa se smiješnim čini jedan Ivanišević i njegova kafanska dosjetka o tome što gradski golubovi rade po spomenicima. Kao da ju je čuo od čovjeka koji je nakon Tuđmana postao hrvatskim predsjednikom, no nije on kriv što mu je to uspjelo.
U spomen na pok. Ivu Martića
od kojega smo se danas oprostili.