Metković, 26.1.2013. - Nakon rukometne euforije, koja je ovih dana jedina, barem nakratko, mogla ovome narodu prividno vratiti kakav-takav ponos, ohladili su nas hladni Danci koje smo prije pola godine u Londonu ispratili s 11 golova u plusu. Čudno je to hrvatsko rukometno čudo koje je trajalo sve do večeras.
   I najzagriženiji sportski fanatik bi već nakon dan-dva shvatio da mu se život nije promijenio ništa nabolje, čak i da smo dobili Dansku. Ipak, teško je podnijeti poraz kada znaš da je moglo bolje. A je li moglo?
   Objektivno, teško da jest. Naša nas je mladost i srce donijelo do polufinala. Sada ćemo bolje razumjeti Francuze (ako u toj državi rukomet igra kakvu-takvu ulogu) koji su tugovali kada su naši prekjučer razbili njihove rukometne zvijezde. Večeras smo mi u njihovoj koži. Naletjeli smo na disciplinirana i jaka protivnika, koji, još k tome, zna igrati rukomet. Točno, široko, s upošljavanjem krila i pivota. S druge strane svojom agresivnom obranom prisiljava nas na neobično puno tehničkih pogrješaka. Očito su nas Danci dugo studirali i pročitali.
   Vrč ide na vodu dok se ne razbije – stara je narodna poslovica. Teško je sada biti pametan. Možda nas je ta mladost i dovela do polufinala, ali da je u ekipi bio tko iskusniji koji bi na sebe preuzeo organizaciju napada, a to je svakako Balić, možda bismo se večeras radovali. Eto, zato je sa sobom trebalo povesti i jednoga rukometnoga Mozarta pa ga ubaciti kada treba, jer naši su momci svojom igrom i srcem zaslužili više. Čudo se sastojalo u tome da smo do polufinala prošli isključivo borbenošću, pokretljivom obranom, rješavanjem situacije jedan na jedan, kontrama… No, kako je prvenstvo poodmaklo naletjeli smo na Dance koji se nisu dali impresionirati našim gerilskom načinom ratovanja.
   Plasman u finale bio bi velik poticaj jer se radi o izvrsnim igračima pred kojima je budućnost hrvatskoga rukometa. Ovako ostaje gorak okus, iako treba priznati da je i treće mjesto, dobijemo li svoje podnoalpske susjede, velik uspjeh. Ako i ne, zamislite da smo po standardu četvrta država u Europi.
   Sve je to tako hladnorazumski, ali isto bi se ujutro veseliji ustali da smo u finalu, zar ne?