Metković, 1.2.2013. - Prije mjesec-dva dopisivao sam se s jednim hrvatskim znanstvenikom na temu Gornjih horizonata i općenito o problemima u dolini Neretve. Radi se o doktoru znanosti koji o tome puno zna. Ja sam mu pokušao objasniti da Građansku inicijativu 'Spasimo dolinu Neretve' čini skup građana zabrinutih za svoj kraj kojima nije bila namjera staviti se ispred znanosti, nego ju upozoriti na problem. Iznenadio sam se kako mi je gospodin odgovorio. Rekao mi je, otprilike, da ne smatra građane unaprijed nestručnjacima jer je za neke stvari potrebna samo zdrava pamet.
   Ta zdrava pamet u Hrvatskoj je ovih dana gurnuta pod tepih. Mislim, prije svega, na teledirigirano izvještavanje većine hrvatskih medija o posjetu gđe Judith Reisman Hrvatskoj. Ne ulazim uopće u to tko ju je i zašto pozvao. Ovdje je važno da nam je došla žena koja o nekim stvarima ima što reći i čiji se stavovi kose s nekim stavovima vladajućih. Koji misle da je njihova zadnja i da će vladati dovijeka. Dakle, stigla nam je gđa Reisman i prvo je svoje predavanje održala na Fakultetu političkih znanosti, koji regrutira većinu hrvatskih novinara. Pomislili bismo da se radi o fakultetu koji po svojoj prirodi njeguje liberalne vrjednote, ma što one značile. Ali, vraga. Tamo su joj postavili klasičnu sačekušu u kojoj je sudjelovao i sam dekan. Mislite li da prije toga nije bilo poziva upućenoga na (01) 4642-000?
  Istoga dana klasičnom sabotažom onemogućeno joj je prikazivanje filma koji raskrinkava kontroverznoga dr. Kinsleya, a kada su se dr. Reisman i režiser filma publici htjeli obratiti osobno, vidi vraga, i mikrofoni su otkazali poslušnost. Javna je tajna i da je u legendarnu Sedmicu na Filozofskome organizirano napunjeno prekobrojno zainteresiranih studenata pa je predavanje, vidi vraga, trebalo biti otkazano.
   Kada su novinari The Washington Posta Bob Woodward i Carl Bernstein (pronađite film 'Svi predsjednikovi ljudi' s Dustinom Hoffmanom i Robertom Redfordom) 1972. javno objavili svoja istraživanja o aferi Watergate morao je odstupiti tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon. Nitko se tada u Americi nije pozivao na to da nisu znanstvenici i da su njihova istraživanja neutemeljena.
   Dr. Reisman (koju mediji časte kontroverznom, neznanstvenicom i sl.) dobar je dio svoga života posvetila Kinsleyevim istraživanjima, i o tome stvorila svoj stav. U čemu je problem? Boji li se tko u Hrvatskoj da ga ona javno iznese. Očito da se boji. Jako. Inače se ne bismo ovih dana, umjesto s blizu 400 tisuća nezaposlenih i kreditnim rejtingom, koji je još jednom završio u smeću, bavili starijom gospođom koja ima neko drukčije mišljenje. Ako je to najvažniji državni problem…
  Vratimo se Fakultetu političkih znanosti otkuda je sve krenulo. Stekao se dojam da su tamo studenti masovno ustali protiv dr. Reisman. Tko je iole pozorno pratio što se događalo vidio je da je većina studenata mirno slušala predavanje. No, kamere su ljubile samo one koji su se dignuli protiv. I sve to nama 'neukima' servirale. Nije bila ni vijest da su studenti s Medicinskoga fakulteta gđu Reisman dočekali s pljeskom. Prednost je imala jedna koja je na sebe nakačila nekakav transparent. Gdje je nestala temeljna liberalna ideja koju najbolje ocrtava Voltaireova izjava „Ne slažem se s vašim mišljenjem ali ću do kraja braniti vaše pravo da ga branite“? Nije svakome suđeno biti liberal.
   Da na FPZ-u u Zagrebu ne misle svi kao i njihov dekan (većinu se u Hrvatskoj sustavno želi prikazati manjinom) svjedoči pismo jedne studentice koje je objavio portal e-sava. E, Sava, Sava…
Ivica Puljan