Metković, 28.2.2013. - Mislim da se ne trebamo mrčiti pred bjelosvjetskom gospodom i granicu za odlazak u penziju pomicati na 67 godina. Pokažimo što su hrvatska crveno-bijela muda. Pomaknimo ju odmah najmanje na 75. godina. Ionako nas to čeka kad-tad. Pa što bismo se zamajavali?
   Tim potezom ubit ćemo muha k'o u priči. Većina mirovinu neće ni dočekati pa će mirovinski fondovi konačno stati na svoje noge. S druge strane, mladi će zbog toga još teže do posla pa će sve više napuštati ovu prenapučenu zemlju u kojoj nije ostalo ni pedlja neobrađenih polja te svaka usta manje dobro dođu. Naravno, najprije će odlaziti oni visokoobrazovani, koji su od stoljeća sedmoga prijetnja svakome sistemu/sustavu. Nedugo za njima će i mnogi drugi. Kao ozbiljna država imat ćemo i Plan B. Ustvari, već ga imamo. Sve zdravo domaće predstavlja veliku opasnost za dugovječnost Hrvata. Zato treba stočarima prodavati pljesnivu hranu pa će krave davati aflatoksično mlijeko. Ratari će kupovati sjemena u kojima su već usađene klice raznih boleština pa će sve živo trebati tretirati protuotrovima. Sve to u cilju i u svrhu onemogućavanja da prosječan Hrvat dočeka penziju. Bit će i nešto mlađih kolateralnih žrtava, ali, Bože moj.
   Paralelno s time sve treba privatizirati. Kako naši ljudi s novcem ne znaju, niti ga imaju, donijet ćemo zakone koji će maksimalno pospješiti strana ulaganja. Umjesto Linđe na Srđu će se igrati golf, u Imotskom ćemo zalediti Crveno i Plavo jezero na kojima će se igrati hokej, a na Pelješcu ćemo potaracati sve vinograde i zasaditi hmelj. A, dolina Neretve? Pa njezina je sudbina zacrtana.
Ivica Puljan