Metković, 17.3.2013. - Svjesni da najvrjednije što unose u Europsku uniju je materinski jezik, učenici Gimnazije Metković, zajedno s profesoricama Ivankom Ujdur i Lidijom Puljan, pretvorili su njezinu aulu u slikopis vrijednosti hrvatskoga jezika, obilježavajući tako obljetnicu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Čitav prošli tjedan bio je posvećen sjećanju na 1967., pokušaju da se u Ustav SFRJ unese odredba o samostalnosti hrvatskoga jezika i upozori Beograd da Hrvati postoje.
    Inače, točno danas navršava se 46 godina otkako je u Telegramu, jugoslavenskom listu za društvena i kulturna pitanja, objavljen tekst Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika čiji su autori bili poznati hrvatski jezikoslovci i književnici, a potpisalo ju je 18 znanstvenih i kulturnih ustanova u Hrvatskoj. Odmah je uslijedila reakcija ondašnjih komunističkih vlasti (pa i samoga Tita) tako da su mnogi od stvaratelja Deklaracije isključeni iz SKH, neki su dobili opomene, a Miroslavu Krleži udijeljena je „milost“ da sam podnese ostavku na članstvo u Partiji, što je on i učinio.
    Tekst Deklaracije i naslovnicu Telegrama od 17. ožujka 1967., kao i potpisnike, možete vidjeti u članku časopisa Kolo, što ga izdaje Matica hrvatska, a koji je bio posvećen 40. obljetnici Deklaracije.
   
HRVATSKA

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska

Drago Ivanišević