Metković, 21.3.2013. - Događaji preskaču jedan drugoga i u tjedan-dva više ne znaš što ti se sve „izdogađalo“. Naravno, mediji sve to pomno bilježe po načelu što gore – to bolje. Njihovoj prodaji, of course.
   Zadnja dobra vijest, meni barem, bio je Fran(j)in izbor. Nije me iznenadilo, mada pojma imao nisam kakav bi mogao biti ishod glasovanja u Sikstinskoj kapeli. Izgleda da bi nam s te strane mogla doći nova pravda, kada nam već s druge nije stigla proklamirana nova pravednost. O Planu 21 da ni ne govorim.
   Doma je sve po starome. Premijer upada iz rupe u rupu. Sve više izgleda kao čovjek bez kompasa pa se pitam je li ga uopće imao. Izgleda da su kukurikavci iskoristili jad i čemer do kojega je dovela bivša vlast pa obješenjački uskočili na mjesto vozača državnoga autobusa, vjerujući da će se s B kategorijom već nekako snaći s kompliciranim sustavom mijenjana brzina i čega već ne. Prateći premijerove javne nastupe stječe se dojam da je drčan premijer izabrao još drčniju PR ekipu koja bi palila na kakvoj urbanoj radijskoj postaji. Rezultat je vidljiv, ali nje to važno. Ne bih imao ništa protiv premijera koji svako malo provali kakvu glupost, samo da zemlju vodi sigurnim kursom.
   Dogodili su nam se Mamić i Ruža. O Mamiću neću, tu je sve jasno, a Ruža je rekla ono što mnogi misle, samo se ne usude reći. Jest da je to dio njezine predizborne promidžbe (kad ćeš biti ekstreman u svakome pogledu ako ne pred izbore), ali ima tu barem trun nečega, kao što ima i u slučaju Kistanje.
  Nevjerojatno je kako su svi hrvatski mediji objavili nemili incident u kojemu su mladi Janjevci iz Kistanja premlatili svoje vršnjake bogoslove iz manastira Krka, a da gotovo ni jedan (medij) u svojoj prvoj vijesti nije istražio i možebitnu pozadinu svega. Neki to, uvjeren sam, nikada ni neće.
   Pomalo se raspleće komplicirano klupko međunacionalnih odnosa u nesretnim Kistanjama pa se čini, kada već Janjevci nisu jaganjci, to svakako nisu ni mladići pristigli u taj samostan većinom iz Republike Srpske i čije bi jedino poslanje trebalo biti služiti Bogu i božji nauk prenositi narodu. Ne znam, možda griješim, ali evo jednoga pitanja: Zašto u manastiru Krka nema mladića koji su hrvatski državljani pravoslavne vjere? Ako ih i ima, očito je da ih lokalno hrvatsko stanovništvo ne doživljava kao problem.
Ivica Puljan