Metković, 2.4.2005. - Iako su nas mediji ovih dana izvješćivali kako se Papino zdravstveno stanje pogoršalo, ipak je još tinjala nada da je to još samo jedna bitka iz koje će Papa izaći kao pobjednik. A bitaka sa zdravljem tijekom svoga dvadesetšestogodišnjega pontifikata imao je kao malo koji čovjek. Papa Ivan Pavao Drugi ostat će u srcima svih Hrvata kao otac i prijatelj, čovjek koji je u ključnim trenutcima za našu zemlju svim srcem stao uz nju. Činio je to i za ostale narode širom svijeta, bez obzira na vjeru i naciju, pa se slobodno može reći da nas je napustio najveći moralni autoritet današnjice.
Sveti otac Ivan Pavao Drugi (Karol Wojtyla) rođen je u Wadowicama nedaleko od Krakowa 18. svibnja 1920. Otac mu je bio časnik, a majka učiteljica koja je umrla kad je Karolu bilo devet godina. Godine 1942., Karol Wojtyla odlučio se za svećenički poziv te je pohađao sjemenište i bogosloviju u sjemeništu u Krakowu. Zaređen je za svećenika u Krakowu 1. studenoga 1946. Potom su ga poglavari poslali na specijalizaciju u Rim gdje je doktorirao iz područja kršćanske etike. Po povratku u Krakow nastavio je studij filozofije na Lublinskom sveučilištu, gdje je istodobno i predavao. Na Lublinskom sveučilištu postigao je doktorat iz filozofije. Istodobno je obavljao dužnost studentskog kapelana i napisao nekoliko vrsnih teoloških radova. Bilo mu je svega trideset i osam godina kad ga je papa Pio XII. imenovao naslovnim biskupom Ombija 4. srpnja 1958. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. Krakowskim nadbiskupom postao je 13. siječnja 1964., a tri godine kasnije, 26. lipnja 1967. papa Pavao VI. imenuje ga kardinalom. U noći 16. listopada 1978. izabran je za poglavara Katoličke Crkve te je na papinsku službu ustoličen 22. listopada 1978. uzevši ime Ivan Pavao II.