Metković, 12.6.2013. - Ponavlja se već viđen scenarij, no ostaje nejasno zašto se Hrvatima ne dogodi Gazi Park. Nije da ga prizivam, dapače, ulica sa sobom donosi neizvjesnost koja se može oteti kontroli (nema te sile koja ju tada može kontrolirati, čak ni uz pomoć tenkova).
   Što je jedan park u središtu Istanbula prema našemu nacionalnom (narodnom) blagu koje predstavljaju hrvatske autoceste? A njega aktualna Vlada namjerava dati u koncesiju na 50 godina za pišljivih tri milijarde eura. Koje će ona začas potrošiti na smirivanje socijalnih tenzija jer sama ne može učiniti ništa, jer ne može ni o sebi.
   Rasprodali smo strancima sve što može donositi dobit. Tako svaki naš 'halo' puni blagajnu njemačkoga Telekoma, svaka litra nafte iz hrvatskih bušotina većinski je mađarska, a bit će to tako i s plinom… Talijani nam ionako odavna love ribu u 'našemu' ZERP-u, ali tko se još ZREP-a sjeća?
   Jad ove države nije slučajan. Jad je to sviju nas koji smo se ponašali kao sljedba oslikana i opjevana u poznatoj rock-operi Tommy, lako ćete danas do nje. No, današnji kvazirokeri, ugledajući se na prethodnike koji su više sluha imali za tamburice i za klape, kao da prema istome obrascu samo znaju prodati obiteljsko srebro. Zlato je već odavna prodano.
   O. K. Ako već nema domaće pameti pa zar se za milijardu eura ne može uvesti strana koja bi upravila našim autocestama, i ne samo njima? Milijarda je velika i u Americi i siguran sam da bi se te pameti našlo i za upola manje novca. Tako bi nam ostale naše autoceste, kažem, NAŠE jer ćemo svi mi vraćati kredite kojima su podignute, a i dobit od njih bi ostala u Hrvatskoj.
   Nevjerojatno je da se odgovornima u Hrvatskoj 50 godina čini sitnicom, a tri milijarde im predstava broj koji ne mogu pojmiti jer do njega nisu došli u svojemu školovanju. Možda ih je zbunila zbrka između američkoga bilijuna i europske milijarde. Bit će da je to.
Ivica Puljan