Metković, 30.6.2013. - Najstariji će se sjetiti vremena kada su se sva metkovska polja bijeljela pamukom. Tko se tada usudio posaditi kukuruz ili pšenicu bio bi proglašen državnim neprijateljem i mogao je fasovati koju godinu preodgoja u odgovarajućoj ustanovi. Ne zato jer se oglušio na direktivu (ta riječ je opet u modi), nego drugima za primjer. Srećom, relativno kratko su trajale te socrealističke fantazmagorije pa je narodu dano da preživljava, makar na kuruzi.
   Prije malo manje od godine Metković se podigao na noge kada mu je ukazano na problem koji će prouzročiti (nažalost ga i te kako već odavno prouzrokuje) sustav Gornji/donji horizonti. Nedostatak slatke (pitke) vode koja je prirodnim putem stizala u dolinu, što Neretvom, a što zaobalnim izvorima, ugrozio je opstanak mnogih Neretvana čiji je jedini izvor prihoda poljoprivreda.
   Metković je tada pokušao animirati i donji kraj, koji je najugroženiji, no tribina u Opuzenu događala se na potpuno nezainteresiranoj pjaci kojoj je, valjda, bilo važnije tko će te godine biti prvak u bacanju čikara u riku.
   Pisali smo tada i o slučaju slanoga Aralskoga jezera (mora) koje je gotovo nestalo nesavjesnim ljudskim djelovanjem. Nekada je imalo površinu od 68 000 četvornih kilometara (Jadransko more ima 138 600 četvornih kilometara). Razlog svemu je pamuk, kultura, a kasnije i sirovina koja za uzgoj i preradu treba enormne količine vode. O tome piše i tportal.hr. Tako, kupujući jeftine majice plaćamo skupu cijenu. Neki stručnjaci tvrde da je nestanak Aralskoga jezera jedan od razloga globalnih klimatskih promjena jer sada hladni sibirski vjetrovi prodiru dublje na jug. Obrnut utjecaj imaju umjetne akumulacije koje okolnom području mijenjaju mikroklimu pa su zime blaže, što pospješuje razmnožavanje štetnih glodavca, a mijenja se i vegetacija.
    Priča o Gornjim horizontima nastavlja se, a u Hrvatskoj se i dalje šuti. Što je najgore, šute i sami Neretvani.