Metković, 4.9.2013. - Naš mozak, pa i cijela priroda funkcionira prema ako-onda-inače načelu. Ako si gladan onda jedi (u to se može uplesti još bezbroj ugniježđenih ako-onda-inače odluka, jer što ako nemaš što jesti), inače nemoj jesti; ako ti je hladno onda se odjeni toplije, inače ne čini ništa… Problem nastaje kada za sve probleme nije postavljena ako-onda-inače zamka. To se dogodilo s ovogodišnjim pompozno najavljivanim e-upisima.
   Ove jeseni, valjda, ni kestenjar neće moći prodati svoje kesenje ako ih ne bude reklamiralo s (lovranski) e-kesteni. Zna se zašto lovranski, ali e? Zbog mode.
  Modnome trendu nije odoljelo ni Ministarstvo prosvjete, točnije Ministarstvo znanosti i inih djelatnosti. Odavna se prosvjetari muče s e-maticama, uvest će im i e-dnevnike, a ove su se godine djeca u srednje škole mogla upisivati putem e-upisa.
   Naravno, Ministarstvo je raspisalo natječaj za izrađivača aplikacije, on je transparentno i drugarski izabran, a njegovi su programeri obavili posao. I sve je bilo bajka dok se nije ispostavilo da aplikacija omogućuje djeci da se bez nadzora roditelja upišu gdje žele, ali i da u nekim slučajevima izbriše cijeli odjel upisne djece.
   Dakle, programeri su radili neki posao. Pretpostavljam da su im stručnjaci iz Ministarstava davali upute. Nakon silnih testiranja svi su sretni i zadovoljni aplikaciju pustili u rad.
   Zamislite iole ozbiljnu kazališnu kuću koja će svoju novu predstavu staviti na repertoar bez generalke. Generalka podrazumijeva izvedbu pred stvarnom publikom. Toga se u Ministarstvu (žuri im se), ali ni u tvrtci izvođaču nitko nije sjetio. Očito da ni programeri više ne znaju za staru programersku maksimu da ne postoji računalni program bez grješke, postoje samo oni u kojima grješka još nije otkrivena. Da stvar bude gora ovdje se ne radi o programerskim bugovima nego o krivome algoritmu.
   Zamislite da ste (možda i jeste) roditelj pubertetlije koji je, s jedne strane pun sebe, a s druge mu je strane pun kufer vas. I odluči on, mimo odluke obiteljskoga vijeća, upisati srednju školu u Solinu. Sustav mu to omogućuje, vama je nešto smrsio i vi mislite kako je upisao nešto u Metkoviću.
   Ili, vaša je kći upisala struku A u srednjoj školi. S njom je to učinilo još (recimo) devetero djevojčica i dječaka. I sve je u redu jer Ministarstvo priznaje razred od (recimo) desetero učenika. No vaša mala zadnjega dana odluči prebaciti se iz struke A u struku B. Program to prihvati, ali istodobno devetero do tada upisnih učenika proglasi neupisanima, jer njihov budući razred nema dovoljno učenika.
   Nije to bag, to je za bang.
Ivica Puljan