Metković,
6.12.2013. - Prošli utorak i srijedu lađari su se otisnuli do krajnjega sjevera sjevernoga otoka Nove Zelandije, kako su tu zemlju zvali naši prvi iseljenici, a što bi na našoj hemisferi bio krajnji jug. Taj je dio poznat po velikom broju doseljenika iz naših krajeva koji su tamo radili teške poslove na vađenju smole drveta kauri koja bi se, dospjevši pod zemlju, nakon dugo godina pretvarala u gumu. Tako se stvorio poseban odnos s domicilnim stanovništvom iz maorskoga plemena Napui koji su naše prihvatili kao svoje, i dali ime Tarara, što na maorskome označava majku svih ptica.
Vozeći se prema sjeveru Marko i Izvor su nailazili na i danas vidljive tragove Hrvata, poput naziva ulica Matich Rd, Katich Rd i sl. U nepreglednome nizu farma na nekima se uz novozelandsku zastavu vije i hrvatski barjak. Krajnje odredište bio im je Rt Cape Reinga pred kojim se spajaju dva oceana. Neki ga zovu i Kraj svijeta. Nevjerojatna energija vode koja se valja i pjeni uz olujni vjetar na najbolji način govori o silini prirode te o vječitome nadjačavanju Tihoga i Indijskoga oceana. Naravno, lađari su na tome mjestu razvili svoje zastave i, poput himalajaca, na simboličan način obilježili svoj dolazak na taj dio svijeta.
Na povratku su naši posjetili muzeje koji čuvaju uspomenu na život kopača kauri smole, u čemu su prednjačili naši davni iseljenici zajedno s domicilnim Maorima te otuda njihovo međusobno uvažavanje. Najbolji dokaz tome su trojezični natpisi u gradu Kaitai, gdje su Hrvati bili čak i u većini. Na putokazima prvo su maorski natpisi pa hrvatski, a tek kao treći su engleski.
Na povratku u Paihiju na svojoj ih je farmi ugostio Antony Živković, inače ragbijaš Hrvatske reprezentacije. Tu im se pridružio i g. Hone sa suprugom i unukom, a u kratkom razgovoru ustanovilo se da ona i Antony vuku korijene iz Vrgorca.
Iako je padala kiša domaćin ih je proveo svojim imanjem. Ni dvjesto metara od kuće pokazao im je izvor i vodopad kojih se ne bi postidio ni jedan nacionalni park. Za to je vrijeme gospođa Nevenka, podrijetlom s Korčule, spremila obilnu večeru po domaću pa su se uz ukusno jelo nastavili razgovori o Maratonu lađa i sudjelovanju maorske posade na njemu.