vijesti www.metkovic.hr

 Komentar

Od nacionalne televizije do nacionalne sramote

Metković, 11.1.2014. - Da je novinarka HTV-ova TV Kalendara Nada Prkačin snimila filmove o ugroženosti neke nacionalne manjine koja živi u Hrvatskoj ili o tome kako su Hrvati posljednji europski natražnjaci jer su na nedavnom referendumu definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene podignuli na ustavnu razinu, vjerojatno bi bila proglašena novinarkom godine. No, snimila je neke druge filmove, nepoćudne sadašnjem vodstvu HTV-a pa je dobila otkaz.
   Nedavno smo u Gradskom kulturnom središtu imali projekciju fima Časni sude, nisam kriv, jednoga od dvaju Nadinih filmova o generalu Anti Gotovini. I bilo je gledatelja, no trebalo ih je biti puno više, naročito mladih koji dosta toga ne znaju, a s HTV-a (nisu ni druge TV kuće ništa drukčije) im se plasira ono zbog čega je iz formalina izvučen Goran Radman, nekadašnji predsjednik Omladine Jugoslavije, kojemu su koncem osamdesetih sa samo 27 godina (valjda zbog osobitih zasluga) povjerili ni manje ni više nego Televiziju Zagreb, prvu televizijsku kuću u tadašnjoj Jugoslaviji, nastalu na temeljima Radija Zagreb čije je emitiranje počelo hrvatskom himnom 15. svibnja 1926.
   Na svome, sada već gotovo šezdesetogodišnjem, putu RTZ, odnosno HTV uvijek je u glavama Hrvata bila „naša televizija“, bez obzira na to što su vijesti počinjale s drugom Titom, Tuđmanom ili danas Milanovićem i Josipovićem. Važnije je bilo da se novac od pretplate trošio na Gruntovčane, Veliko i Malo misto, Kviskoteku, Prosjake i sinove, Glembajeve, ali i na izvrsne uvozne serije u produkciji BBC-ja.
   Odigrala je HTV i u Domovinskome ratu nemjerljivu ulogu. Sjetimo se samo onih dana kada je Metković bio bez struje i pod zamračenjem. Kada nam je konačno došla struja i program HTV-a mislili smo da nam nitko ništa ne može. Mislili su to i pok. Gordan Lederer i drugi kada su krenuli na ratište kamerom bilježiti povijest. I, odjednom, arhiv Hrvatske televizije postade Nadi Prkačin razlogom otkaza, kao da je to Radmanova prćija. Nada je smo koristila materijale koje je cijelo vrijeme plaćao (i danas plaća) hrvatski narod. I neka plaća(mo) jer svi solidarno moramo omogućiti nacionalnoj/narodnoj televiziji proizvodnju programa za koje komercijalne televizije nemaju interesa, niti će ga ikada imati. Arhiv HTV-a je narodno dobro koje je Nada Prkačin imala pravo koristiti, pogotovo stoga što se danas jednoj velikoj većini Hrvata, koja plaća RTV pristojbu, serviraju sadržaji dirigirani pod tko zna čijom palicom. Nemojmo biti naivni – legendarna je izjava našega pok. profesora Feđe kojega su sa 18 godina bili uputili na preodgoj na Svetome Grguru, mlađemu bratu Gologa otoka.
   Eto, ukidaju nam i metkovsko dopisništvo HTV-a. Valjda se uzdaju u to da danas svaki klinac ima kakav smartphone pa da s njime može biti izvjestitelj s terena. I sve to za sto kuna. Klincu dosta.
Ivica Puljan