Metković, 23.1.2014. - Metković i dolina Neretve prekjučer su se oprostili od Tomislava Nogolice, šjor Tome, kako smo ga većinom zvali. Taj skromni Metkovac gotovo je cijeli svoj vijek proveo u rodnome gradu, no radno mu je mjesto uvijek bilo izvan njega. U Metkoviću, dolini Neretve i susjednoj BiH ostat će zapamćen po svome veliku angažmanu u izgradnji sakralnih objekata.
   Tomislav Nogolica rođen je u Metkoviću 16. rujna 1929. godine u obitelji Boška i Mare Nogolice, rođene Oršulić. U Metkoviću je proveo djetinjstvo, i završio prvih osam godina obrazovanja. Bez oca je ostao 1944. kada mu je bilo 15 godina. Trideset godina kasnije još će bolniji događaj pogoditi njegovu obitelj - tragičan gubitak petogodišnjeg sina Božidara. Slijedila je 1987. teška operacija i borba za život sina Domagoja.
   Mati Mara se borila da podigne Tomislava i tri mlađe sestre - Nadu, Tonku i Veselu. Peti razred gimnazije polagao je u Makarskoj, a šesti u Sinju. U splitskoj gimnaziji Vladimir Nazor završava sedmi i osmi razred te maturira 1949. godine.
    Iste godine upisuje se na Građevinski odsjek Tehničkog fakulteta u Zagrebu (poslije AGG - Arhitektonsko- građevinsko-geodetski fakultet). Tijekom studija pobolijeva pa diplomira tek 1957. godine.
   Od 1. ožujka 1958. do konca kolovoza 1962. godine radi u Projektnom birou u Mostaru na poslovima projektiranja i nadzora građevinskih objekata u Mostaru i Hercegovini, odradivši tako četverogodišnju stipendiju. Početkom rujna 1962. prelazi u PIK Neretva Opuzen na poziv direktora, admirala Stanka Parmaća, s kojim će surađivati 15 godina. U novoosnovanom Projektnom birou 18 godina radi kao rukovoditelj na projektiranju i nadzoru izgradnje stambenih objekata, ustava i crpnih stanica za odvodnju. Surađuje s FAO-vim stručnjacima, sovjetskim inženjerima, na projektiranju i nadzoru ključnih objekata kao što su ustave na Maloj Neretvi u Opuzenu i njezinom ušću, crpne stanice Modrič i Prag... Kao stipendist FAO-a 1970. godine proveo je tri i pol mjeseca na stručnom usavršavanju u Nizozemskoj. Od svibnja 1985. godine do umirovljenja u jesen 1992. godine radio u Dalmaciji Rogotin.
   Zanimljivo je da, ovaj Metkovac, živa encikopedija, nikada nije zasnovao radni odnos u Metkoviću. Ipak, surađivao je značajno u izgradnji objekata Mehanike, Opuzenke i INA-e.
   Međutim, ono po čemu smo posebno znali pok. Tomislava Nogolicu njegov je angažman u izgradnji i rekonstrukciji crkvenih objekata – crkava, zvonika ali i župnih kuća, domova i dječjih vrtića časnih sestara.
   U Hercegovini - Gabela Polje, Čeljevo, Aladinići, Gradac hercegovački, Struge-Gorica, Crveni Grm, Hutovo, Stjepan Križ, a u Bosni Lištani kod Livna u Banjalučkoj biskupiji.
   U Hrvatskoj - Svib, Grabovica, Podgora, i posebno u našem zavičaju - Bijeli Vir, Mlinište, Ploče, Komin, Rogotin, Vlaka, Opuzen (obnova zvonika nakon udara groma na Božić 1970. godine), Bagalovići, Krvavac, Momići, Borovci, Vid, Prud. U samome Metkoviću - obnova crkve sv. Ilije 1995. godine, dok je crkvu sv. Franje na Kladi Tomislav spominjao kao posebno zahtjevnu.
   Puna četiri desetljeća, od 1969. do 2009., pok. je Tomislav bio stručno angažiran u metkovskoj Župi sv. Nikole.
   Sv. otac Ivan Pavao II. odlikovao ga je 1996. godine visokim odličjem - Zasluge za Papu i Crkvu. To je odlikovanje stiglo zasigurno zbog činjenice da za svoj rad nije tražio naknadu, a prihvatio bi tek pokriće troškova.
    Prošle je godine Tomislav Nogolica dobio Nagradu Grada Metkovića Sv. Ilija u području graditeljstva.
   Sa suprugom Mirjanom Nogolicom (rođenom Medak) imao je troje djece. U Metkoviću žive njegova djeca - sin Domagoj i kći Maja, udana Obradović, sa suprugom Rajkom i sinom Hrvojem - Tomislavovim unukom.