Metković, 20.2.2014. - Škotski otok Lewis i Harris proglašen je najboljim europskim otokom u 2013. po ocjeni turističkog portala TripAdvisor koji je sastavio listu najboljih otoka temeljem mišljenja putnika koji su ih posjetili. – Razmišljanje o odmoru na otoku obično sa sobom nosi slike pješčanih plaža, kristalno čistog mora i drvoreda palmi, ali ovogodišnji rezultati pokazuju da idealni bijeg na otok može izgledati i drugačije – rekao je James Kay, glasnogovornik TripAdvisora.
   Ograničimo se samo na našu dolinu i okolni brdski prostor koji je sebe raselio, a dolinu naselio pa sada sa strahom očekuje koliko će kiše pasti po bosanskim planinama, no nije tu kriv narod jer mu nije dan izbor. Da je kome pametnome iz tadašnjih struktura moći prije najmanje pola stoljeća na pamet palo svakome neretvanskom selu dovesti dobar put i struju, od Metkovića ne bi nastala urbanistička katastrofa, a okolna bi sela i dalje bila živa. Ovako smo umjesto win-win situacije dobili lose-lose.
   To je nešto o čemu sam već pisao, a povod ovome je videomaterijal o spomenutome škotskom otoku (ne morate uopće znati engleski). Koga zanima naći će još puno toga. Odmah su mi na pamet pala okolna sela poput Dobranja, Vidonja, borovačkih zaselaka, Desana, Dragovije, svih Novih sela… Unatoč tome što su u vrijeme komunizma bila gotovo potpuno iseljena (neovisan je seljak bio jedan od najvećih protivnika toga režima pa ga je trebalo ukalupiti u kakav kombinat i pomoći mu da negdje na periferiji sazida svoju betonjaru), ta sela nisu skroz napuštena. Sve više djece i unuka prisilnih (a vjerujem i nesretnih) iseljenika, bilo u Metković, bilo širom svijeta, nastoji obnoviti svoje stare kuće ili čak sazidati nove. No, i pri obnovi i pri novogradnji često se događa kulturocid. Umjesto poštivanja tradicijske gradnje, ili barem njezina oponašanja, dokazuje se financijska moć koja u te prostore udara kao šaka u oko.
   Svakome tko pogleda spomenuti prilog o otoku Lewis i Harris odmah će biti jasno da on turiste mami svojom izvornošću i poštivanjem tradicije. Nastranu što su ta škotska sela živa, što po padinama pasu ovce (bilo bi zanimljivo pobrojiti koliko u dolini Neretve ima ovaca, krava ili kokošiju – lakše je jaja i mlijeko kupiti u supermarketu). Fascinira odnos tih Škota prema svome. Kuća pokrivena slamom, a unutra sav komfor. Hoće li koga u ovoj dolini to motivirati? Mi barem imamo i slame i kamenih ploča za pokrivanje krovova. Klimu da i ne spominjem. Da smo barem sačuvali i zaštitili Selo u Vidu koje nije ništa manje (bilo) atraktivno od kuća koje su prikazane u prilogu. Unatoč svemu, još se mogu ispraviti mnoge pogreške, pitanje je samo tko to treba učiniti jer svako naše okolno selo je svoj otok.
Ivica Puljan