Metković, 29.3.2014. - Otprilike u isto vrijeme kada nam je Mario Talajić poslao gornju fotografiju metkovske luke s početka XX. st. stigla nam je vijest o njezinu mogućem konačnom kraju. Metković je prošle godine, nakon 128 godina, praktički ostao bez putničkog željezničkog prijevoza, a čini se da bi mogao ostati i bez plovnoga puta. Prema nekim informacijama u projekt pregrade na Neretvi nizvodno od Opuzena nije uvrštena velika ustava pa će do Metkovića moći samo plovila dužine do 16 metara. Sada nam je boriti se da do toga ne dođe.
   Bilo je obećanja da će se u projekt pregrade na Neretvi uključiti ustava koja će omogućavati prolaz trgovačkim brodovima i mini-kruzerima, kakvi su prošlih godina plovili do Metkovića, ali se od toga odustalo. Kažu, nema novca. Pregrada bi se jednom tjedno spuštala za prolaz velikih brodova. Ako se već štiti neretvanska poljoprivreda, treba imati na umu da je Metković puno više od poljoprivrede te da se takvim rješenjem zauvijek prekida plovnost Neretve, kako je to do sada svugdje pisalo, od Ušća do Metkovića. Treba razmišljati i o tome kakve će potrebe Metković imati za deset ili pedeset godina i ne brzopleto odlučivati jer kada se tako velik objekt napravi kasnije ga je nemoguće rekonstruirati.
    Željeznica i luka desetljećima su bile najvažnije gospodarske poluge koje su pokretale i razvoj drugih grana. Dovoljno je pogledati stare fotografije na kojima je se najčešće vidi grad na Neretvi s mostom i lukom.
    Metkovska luka nikada više neće biti što je bila, ali postoje druge mogućnosti. Jedna od njih je i dovoženje talijanskih turista manjim putničkim brodovima preko gradova Ortona i Termoli do Metkovića, koji bi otud nastavili svoj put prema Međugorju. Kako se to turističkim rječnikom kaže, emitivno područje je cijela srednja Italija. Postoji i mogućnost zimske marine, oživljavanja Stare Neretve i tko zna što već ne.