Metković, 1.4.2014. - U namjeri da na svojoj zemlju u Zagrebačkoj ulici u Metkoviću zabuši cijev za navodnjavanje Branko Medak je već nakon sedamdesetak centimetara naišao na problem. Bušačka garnitura pod visokim vodenom tlakom zastala je i ni makac. Bilo je jasno da je udarila u nešto tvrdo, a to tvrdo će ovih dana postati prava senzacija.
   Branko je pozvao susjede i prijatelje koji su otkopali neveliku jamu na dnu koje se nešto crnjelo. Daljnjim čišćenjem zemlje otkrili su kupolasti svod na čijem je vrhu stajao stožasti kamen promjera pedesetak centimetara koji je poput čepa zatvarao kružni otvor na kupoli. Kada su pomoću čelične sajle rovokopačem „odčepili“ otvor ukazala se ovalna prostorija zidana ciglom promjera metar i pol i visine od oko metar i četrdeset do vrha kupole, na čijem su potpuno suhom dnu ugledali metalnu škrinju i pokraj nje oveću glinenu posudu s poklopcem zalivenim voskom. Kada su je otvorili ugledali su uredno složene svitke papirusa. Najveće je iznenađenje bila brončana pozlaćena statua visine 56 cm koja prikazuje imperatora Augusta u ratnoj odori, umanjena replika mramorne iz Arheološkoga muzeja u Vidu i, naravno, s glavom.
   Kada je škrinja otvorena pokazalo se da je zapravo drvena oklopljena brončanim pozlaćenim reljefom, ali sve ih je iznenadio njezin sadržaj. Radi se uglavnom o zlatnom i srebrnom nakitu te većoj količini zlatnoga novca. Budući da je „najmlađi“ pronađeni novčić zlatni solid Justina II. (565.-578.) kovan u Konstantinopolju (takav je danas izložen i u Muzeju Narona u Vidu), pretpostavlja se da je sklonište dao izgraditi neki bogati stanovnik Narone, ili sam njezin upravitelj, kada su mu stigle prve vijesti o napredovanju barbarskih naroda na istočnim granicama Carstva.
   Kako god bilo, otkriće Medakove ostave, kako smo je mi nazvali, ovih će dana sigurno postati senzacija i u međunarodnim krugovima jer uveliko nadmašuje poznatu ostavu Urbike koja je 1901. pronađena u Vidu, što je don Frane Bulić objavio 1902.
   Zanimljivo je to da je ostava ostala na suhome. Kako su nam objasnili stručnjaci, za to se graditelj pobrinuo tako što ju je s vanjske strane dao obložiti s oko četiri centimetra debelim slojem prirodnoga asfalta, tj. bitumena za koji se pretpostavlja da je dopremljen iz jednoga od obližnjih rudnika bitumena. Je li to rudnik Paklina pokraj Vrgorca, za koji postoje dokumenti da su ga Mlečani eksploatirali i u 18. st., ili rudnik na području Rabe u Slivnu, što spominje Fortis u svome Viaggio in Dalmazia, ne zna se, no Rimljani su svakako mogli znati za barem jedan od njih.
   Shvaćajući na što je naišao Medak je o ostavi odmah obavijestio Ministarstvo kulture RH pa je pomoćnik ministrice kulture Zlatko Uzelac u Metković poslao stručnjake kako bi preuzeli vrijedne nalaze i načinili prve zabilješke o njima.
  – Zamolio sam prijatelje da nikome ništa ne govorimo sve dok nalaze ne predamo državi jer sam se bojao da bi se netko mogao polakomiti pa da imam problema. Jutros su, Bogu hvala, stvari otišle za Zagreb, a ja sam uz dopuštenje stručnjaka iz Ministarstva za uspomenu zadržao jedan solid koji nema neku veliku vrijednost jer ga je u svijetu dosta pronađeno, ali rekli su mi da među pronađenim novčićima i nakitom ima vrlo vrijednih primjeraka – rekao nam je jučer simpatični Branko Medak koji je u Metkoviću i dolini Neretve zbog svojega pjevačkog dara poznat i kao metkovski Coce.
  Očekuje li ga kakva nagrada za predani nalaz Medak nam je rekao da je to uređeno Zakonom o vlasništvu i drugim pravnim stvarima. O tome govori posebna glava o nalazu blaga, odnosno čl. 140., koji kaže: „Blagom se u smislu ovoga Zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi tko im je vlasnik. Nalaznik je dužan uzeti nađeno blago u posjed za Republiku Hrvatsku, čime ono, ako zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu od Republike Hrvatske, koja ne može biti manja od nagrade kakva bi bila za nađenu tuđu stvar ni veća od vrijednosti nađenoga blaga, a imaju pravo i na naknadu nužnih troškova. Jedna polovina nagrade iz stavka 5. ovoga članka pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine, ali ako je koji pokušao zatajiti nalaz blaga, on nema pravo ni na kakvu nagradu ni naknadu.“ Kako je Medak i nalaznik i vlasnik parcele nagradu neće trebati dijeliti ni s kim, no neslužbeno smo doznali da se tu nikada ne radi o velikim iznosima. – Valjda će biti dovoljno za kupnju drva za sljedeću zimu i još pokoju sitnicu – rekao nam je i dodao da bi mu bilo drago da struka ostavu nazove ostavom Medak.

 

  Koliko god ovaj nalaz zvučao senzacionalno zapravo i nije iznenađenje jer je područje oko Zagrebačke ulice i Jerkovca u Metkoviću otprije poznato kao značajan arheološki lokalitet. Nerijetko se događalo da ljudi pri obradi zemlje ili kopanju temelja za kuću naiđu na arheološke nalaze. Nekada je to područje bilo periferija rimskoga grada Narona koji je po veličini bio drugi grad na istočnoj obali Jadrana i značajno trgovište i vojno uporište. Stručnjaci pretpostavljaju da su mnogi bogati patriciji iz Narone imali na spomenutome području svoje vile rustike pa je vrlo vjerojatno da se ostaci jedne od njih nalaze u blizini Medakove zemlje jer je tadašnji vlasnik blaga ostavu napravio na svojemu terenu, možda čak uz samu građevinu. O čemu govore svitci papirusa još nismo doznali. Možda je na kojemu od njih popis dužnika, koji sigurno nisu imali prigodu dug vratiti sve da su i htjeli.