Metković, 13.4.2014. - Kako vrijeme odmiče sve brojniji su oni koji ustaju protiv aktualne Vlade proglašavajući je nesposobnom. U vlak za priključak nekoj novoj vlasti, vidjevši da je vrag odnio šalu, uskaču i oni mediji koji su Vladu veličali sve vrijeme. No, je li baš sva krivica na Milanovićevoj Vladi ili ima nešto i u onima koji su je birali, ali i u onima koji nisu – u svima nama?
  Nema te vlade koja će ovu zemlju izvući iz krize ako sami nešto ne promijenimo u svojim glavama. Milanović će otići da bi se za četiri godine ponovno vratio. On ili netko sličan njemu. Pa će se oni koji tada odu opet vratiti za četiri godine. Očito je da taj začarani krug negdje treba presjeći.
   Jednom sam pročitao u jednoj knjizi o uspjehu, kako se do njega dolazi vrlo jednostavno – treba promijeniti navike. Stoga prenosim e-mail koji mi je danas pristigao i koji se odnosi na 13 navika koje (ne)možemo naučiti od Japanaca:
  
1. Japanska djeca svakoga dana s učiteljima čiste svoju školu kako bi se naučili poštivati čistoću, ali i rad.
2. Prosječno kašnjenje vlakova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vrijeme se poštuje.
3. Radnici koji vode računa o higijeni u Japanu se zovu „inženjeri zdravlja“ i vrlo su dobro plaćeni.
4. Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine pogađa ga na stotine potresa, ali je unatoč tomu druga ekonomija svijeta.
5. Hirošimi je trebalo samo 10 godina da se oporavi poslije atomske bombe.
6. U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prijevozu, restoranima i javnim mjestima zato što to uznemiruje druge ljude.
7. Učenici od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima.
8. Iako Japanci spadaju među najbogatije ljude na svijetu skoro nikada nemaju kućne pomoćnice ili dadilje. Roditelji se uvijek sami brinu o djeci.
9. Djeca u mlađim razredima nemaju ocjene. Cilj obrazovanja je prije svega građenje zdrave osobe.
10. U restoranima ćete vidjeti ljude koji jedu točno onoliko koliko im je potrebno. Hrana se nikada ne baca.
11. Svatko tko ima psa mora nositi vrećice i počisti za svojim ljubimcem. Čistoća je dio japanske etike.
12. Poslije obroka u školi djeca uvijek peru zube!
13. Djeca u školama imaju stanku za ručak od pola sata, iako obrok mogu završiti za kraće vrijeme. Važno je jesti u miru, smatraju u Japanu.
  
   Vjerojatno se radi o dojmovima nekoga tko je bio u Japanu i sigurno je da bi netko drugi sa sličnim iskustvom mogao još toga nabrajati. Nažalost, čak i kada bismo usvojili svih gore spomenutih 13 navika, to nam ne bi bilo dovoljno. Komunističko naslijeđe (lako ćemo, snađi se druže, nitko me ne može tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi…) te modeli nastali nakon 1990., koji su hrvatske građane oštro podijelili na stoku sitnoga zuba i one s rukom na srcu i Hrvatskom u džepu, bili su više nego dobitna kombinacija da ova naša Hrvatska klekne na koljena, a potom počne i puzati, tražeći da joj tko dobaci kakvu kost.
   Vratimo se Japancima. Jedan stari vic ide ovako (slobodno Muju zamijenite Jurom):
   Nakon brodoloma doplivali Mujo i Japanac do neke daske i uhvatili se za nju. – Što ćemo sada raditi? – upita Japanac. – Jebo ga ti, ti bi samo nešto radio – odgovori mu Mujo.
   Ne znam, možda se nešto dade zaključiti i iz usporedbe dviju državnih zastava.
Ivica Puljan