Metković, 29.4.2014. - Teta Marija je bila podvornica, a teta Stana čistačica. Nije nas tada u Gimnaziji bilo kao danas (bili smo i pod većom stegom) pa su one stizale i gotovo sve nas upoznati.
   Dobroćudna teta Marija svako bi jutro pred odmor odlazila u našu „pekaru“ u kojoj se još mogao kupiti onaj kruh što miriše putem jer se tada pekao na drva. Kupila bi i onu mortadelu, koje više nema, i pravila mirišljave sendviče koji su nam dodavali energije za još tri-četiri sata nastave. A tek njezino raspuklo školsko zvono kojim bi označavala početak i kraj sata (dok nije uvedeno električno). Znala se ona „zabuniti“ i kraj sata označiti koji minut ranije. Naravno, znala je da Miće rešeta matematiku, a vidjela je da toga dana nije baš dobre volje.
    Sve te naše tete Marije, tete Stane, školski majstori i administrativno osoblje s nastavnicima sačinjavaju jedan vrlo osjetljiv sustav kojemu povjeravamo odgoj i obrazovanje svoje djece. Kao što nam nije svejedno kako svoj posao obavlja nastavno osoblje tako nam nije svejedno ni kakvi higijenski uvjeti vladaju u školama jer su već i sada pali na niske grane budući da škole muku muče s nabavom sredstva za čišćenje. Što li će tek biti ako Vlada ostvari svoju nakanu da oko 27 tisuća radnika, čija djelatnost nije izravno u nastavi, preda u ruke privatnim poslodavcima? Kažu da će uštedjeti, da će razina usluge ostati ista i da radnicima jamče sva prava od jedne do pet godina. Vjerujete li im?
    Kako Vlada misli uštedjeti? Tako što će s privatnim poslodavcima sklapati ugovore koji su ukupno niži od sadašnjih troškova. Ti će poslodavci čim budu mogli otpuštati radnike, a ostatku povećati normu. Kako onda radniku može biti isto kada će tada raditi i za sebe i za gazdu koji u posao ulazi samo zbog profita? Vjerujete li da će ikoga od njih biti briga za povećanje higijenskih standarda u školama? Prije će biti da će svim mogućim rezanjima troškova htjeti povećati svoj profit. Radnici će živjeti od vjerojatno niže plaće i u stalnome strahu od gubitka posla. Tako ćemo u školama uz nezadovoljno i potplaćeno nastavno osoblje dobiti isto takvo nenastavno.
    U Vladi kažu da se godišnje na čistačice, kuharice i drugo nenastavno osoblje potroši 3 milijarde i 400 milijuna kuna te da će outsourcingom na godinu uštedjeti 700 mil. kuna. Naravno, sada će između Ministarstva i djelatnika biti gazde koji će ubirati svoj dio od toga velikog kolača, a ne zaboravimo da će te gazde državi plaćati PDV i porez na dobit. I sve to iz toga istog, po novome smanjenog, kolača. Lako je zaključiti kako će u tome svemu proći outsourcirani radnici. A školska djeca?
Ivica Puljan