Metković, 17.5.2014. - Sinoć je u Gradskom kulturnom središtu Metković održana dobro posjećena tribina pod nazivom Štete od termoelektrane veće su od koristi na kojoj je prof. dr. sc. Stanko Uršić, sveučilišni profesor i ugledan znanstvenik, iznosio razloge protiv izgradnje TE Ploče na ugljen. Profesor Uršić je u svome izlaganju preciznim znanstvenim podatcima dodao i vrlo emotivne, ponekad i oštre, komentare o sramotnoj politici hrvatskih vlasti koje zapostavljaju vlastitu pamet i dopuštaju da Hrvatska (hrvatski narod) skupo plaćaju tuđu.
   Nakon što je moderator tribine Marko Kravar predstavio gosta i nazočne uveo u problematiku, mikrofon je uzeo prof. Uršić i sat vremena publiku prikovao za stolice. Na samome početku rekao je da je on znanstvenik, fizikalni kemičar i da nije član ni jedne stranke te da nikada sebi ne bi dopustio da u javnosti istupa iz bilo kakvoga osobnog probitka. – Nema te sile zbog koje bih ja prešao tu crvenu crtu, za razliku od nekih koji iz osobnih interesa podržavaju kriminalni projekt TE Ploče – istaknuo je Uršić i nastavio da će iznijeti mnoge podatke, koji će možda mnogima biti nerazumljivi, ali ih je često stavljao u određeni kontekst pa su na koncu bili razumljivi i laicima.
  Tako je podatak nekoliko milijuna tona ugljena koje bi TE Ploče gutala godišnje suprotstavio podatku o nekoliko stotina tisuća tona šljake koja bi ostala nakon toga. Rekao je da za tu količinu šljake nitko nije zainteresiran pa čak ni cementare jer se radi o ogromnoj količini. Nadalje je dao primjer žive, koje bi i uz najsuvremenije filtre (u što on osobno sumnja, naročito kad su u pitanju kontrole) godišnje u atmosferu bilo ispušteno deset kilograma, a što na površini od 800 km četvornih (dolina Neretve u RH ima površinu 120 km četvornih) može prouzročiti takvo taloženje žive i njezinih još opasnijih spojeva koji poljoprivredne proizvode doline Neretve, Pelješca i okolnih krajeva te ribu iz toga dijela akvatorija može učiniti neprikladnima za ljudsku prehranu. – Navodim vam samo primjer žive, a gdje su još svi ostali opasni elementi – rekao je Uršić i naveo američka istraživanja koja su pokazala koliku štetu termoelektrane na ugljen čine u SAD-u gdje se sve više prelazi na plinske elektrane.
  Kao fizikalni kemičar Uršić se naročito osvrnuo na submikronske čestice (nanočestice) koje ne mogu zaustaviti ni najsuvremeniji filtri. – Smatra se da je živa uzrok 40 % oboljenja od karcinoma u SAD-u, a još 40 % to su submikronske čestice iz tamošnjih termoelektrana na ugljen. Mi moramo zaustaviti TE Ploče i u tome svi Neretvani moraju biti jedinstveni. Ugljen je tehnologija 19. stoljeća. Danas u svijetu traje energetska revolucija u kojoj Hrvatska, nažalost, ne sudjeluje – rekao je.
   Osim niza podataka o štetnosti termoelektrane za zdravlje ljudi, Uršić je iznio i druge. Smatra da se radi o kriminalnoj radnji čiji je jedini motiv profit na štetu domaćega stanovništva. Mogućih 150 radnih mjesta smatra ništavnim u odnosu na sveukupnu štetu koju će termoelektrana donijeti tijekom svoga tridesetogodišnjega (a možda i dulje) životnoga vijeka. Posebno je istaknuo da je laž kako gradnjom takve termoelektrane Hrvatska postaje energetski neovisna i iznio podatke o konkretnim troškovima koji na koncu mogu pokazati da je proizvodnja energije iz ugljena neisplativa. Rekao je da tu nema ni H od Hrvatske. Sve je to privatni kapital koji želi izvući dobit. Zaradit će strani rudnici ugljena, strani brodari i na koncu tko zna koji investitor. Hrvatskoj državi će ostati samo porez, a narodu Neretve dolina uništena za tisućljeće. – Tko jamči da će HEP uopće otkupljivati struju iz te termoelektrane, ako je na europskom tržištu bude mogao kupiti povoljnije. A ako je i bude prinuđen otkupljivati, uvjete će mu diktirati investitor. Tu država ne može ništa – ponovio je Uršić više puta i s velikim se razočaranjem osvrnuo na energetsku politiku naše države. Prema njegovu mišljenju u Hrvatskoj nikoga nije briga za domaću pamet koja je razvila alternativne i obnovljive izvore energije. Osvrnuo se na primjer vjetroparkova za koje država daje poticaje, ali koji završavaju i džepu stranih investitora. Od 420 MW, koliko trenutno imamo iz energije vjetra, samo je 16,5 MW hrvatskih. Uništili smo domaću firmu koja je bila pionir u razvoju iskorištavanja energije vjetra. Ne potičemo postavljane fotonaponskih panela, iako sunca imamo u izobilju, bez obzira na to što se radi o izvorima energije koji ovise o vremenskim prilikama. Jedna Njemačka i jedna Danska iz tih sustava dobivaju toliko energije koja bi mogla zadovoljiti naše potrebe. Što bi one dale da imaju sunčanih dana kao naše primorje? Uršić u svemu tome ne može a ne vidjeti nečiji diktat koji želi eliminirati hrvatsku pamet i Hrvatsku učiniti ovisnom o, kako se to u zadnje vrijeme kao nekakva mantra stalno ponavlja, stranim investicijama, dok tisuće mladih stručnjaka napuštaju svoju domovinu u kojoj bi vrlo rado ostali samo da im se da prilika.
  Sve u svemu, prof. Uršić je na posjetitelje tribine ostavio izvrstan dojam, ali i iznio tužnu istinu o vrednovanju domaće pameti, što ga, kao znanstvenika koji je cijeli život posvetio struci, očito teško pogađa.