Metković, 29.10.2014. - Sinoć je u talijanskome mjestu Grottaferrata u 92. godini života i 68. godini svećeništva umro mons. don Fabijan Veraja koji je igrom sudbine ili, kako je znao reći, Božjom providnosti veliku većinu života proveo izvan Hrvatske, no to ga nimalo nije udaljilo od njegove voljene domovine, doline Neretve i Metkovića.

    Don Fabijan je rođen u Metkoviću na Svetoga Fabijana, 20. siječnja 1923. u obitelji Ivana i Danice Veraje, rođ. Šunjić. Nakon završenoga četvrtog razreda 1933., s nepunih jedanaest godina, školovanje nastavlja u splitskome sjemeništu. Po završetku Biskupske klasične gimnazije u Splitu studij teologije nastavlja u Đakovu, no kraj Drugoga svjetskog rata tjera ga na prekid studija pa se sa skupinom sjemeništaraca pred partizanima povlači put Zagreba i preko Slovenije dalje u Italiju, gdje studij nastavlja u Rimu na Gregorijani.
    Za svećenika don Fabijan biva zaređen 19. srpnja 1947. u bazilici Dvanaest Svetih Apostola, a sutradan je mladu misu rekao u katakombama sv. Kalista. Trebalo je proći sedam godina da don Fabijan sazna kako je istoga dana, baš na Svetoga Iliju, u metkovskoj crkvi sv. Ilije, također, slavljena njegova mlada misa.
    Svoje stručno usavršavanje don Fabijan 1956. upotpunjuje stjecanjem titule doktora teologije, nakon čega nastavlja studij kanonskoga prava. Sve to nije promaklo njegovim nadređenima pa je 1961. imenovan stručnim suradnikom u Kongregaciji obreda, čiji je zadatak bio baviti se kanonizacijom svetih. Tako je don Fabijan radio na istraživanju života i rada mnogih blaženika i svetaca. Između ostalih i onih Nikole Tavelića, Ivana Merza i Miroslava Bulešića.
    Osim stručnoga teološkog rada aktivan je bio i na drugim poljima. Jedan je od osnivača Doma za hrvatsku emigraciju u Grottaferrati. Preko mnogobrojnih poznanika skuplja novac za izgradnju Samostana Služavki Malog Isusa u Metkoviću, čija gradnja završava 1. travnja 1989., kada ga je svečano je blagoslovio nadbiskup Ante Jurić, metropolit Splitsko-makarske nadbiskupije. Široj je javnosti možda ostao nepoznat i njegov angažman na ponovnoj uspostavi Splitske metropolije, što je uspjelo 1969. tek nakon dramatične audijencije splitsko-makarskoga biskupa Frane Franića kod pape Pavla VI.
   Mons. Veraja je bio svjedokom ne samo mnogih događanja u središtu kršćanstva tijekom skoro sedam desetljeća nego i problema s kojima se Crkva u Hrvata morala suočavati u doba komunističkoga režima.
    Don Fabijan nije mirovao ni nakon odlaska u mirovinu sa 70 godina. Svladavši u poznim godinama korištenje računala, napisao više knjiga, od kojih izdvajamo Putovima providnosti i Svećenik i žrtva, posvećenu poznatom neretvanskom svećeniku don Radovanu Jerkoviću te najnoviju Nikola Moscatello koja je tiskana u lipnju ove godine.
   Na Dušni dan, 2. studenoga u crkvi Sv. Jeronima u Rimu nadbiskup Martin Vidović, aposolski nuncij, prevodit će oproštajnu misu na kojoj će propovijedati don Jure Bogdan, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Zemni ostaci mons. Fabijana Veraje bit će preneseni u Metković, gdje će 8. studenoga u 13.30 u crkvi sv. Ilije misu predvoditi splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Poslije mise će se na Groblju svetoga Ivana održati ukopni obred i posljednji ispraćaj.