Metković, 4.11.2014. - Sinoć je u kazališnoj dvorani Gradskoga kulturnog središta Metković održana projekcija dokumentarnoga filma Ivana Marevića Repriza izgubljene priče o nekadašnjoj metkovskoj rock-grupi Trotakt projekt, na kojoj se okupilo podosta Metkovki i Metkovaca urbanoga habitusa. Riječ je o produženoj inačici dokumentarca koji je prikazivan na HRT-u pa su i oni koji su ga već gledali mogli vidjeti neke nove detalje.
    Program je otvorila učenica Metkovske Gimnazije Martina Manenica koja je čitala pjesme Jurice Popovića što ih je on prigodno ukoričio i objavio pod nazivom Trčeći za dugom. Uvod u priču o Trotakt projektu dao je metkovski radijski voditelj Goran Komazin Meka koji se prisjetio nekih zgoda iz svoga djetinjstva. Rekao je da je kao dijete prvi put riječ 'projekt' percipirao baš pojavom toga metkovskog benda koji je početkom osamdesetih iznenadio domaću glazbenu kritiku jer je dolazio iz maloga grada (na Wikipediji stoji pogrešan podatak da su sastav u Zagrebu osnovali metkovski studenti).
   Prije početka projekcije okupljenima su se obratili autor filma glumac i režiser Ivan Marević te začetnik trotaktne ideje Jurica Popović. Filmska se priča sastoji od svjedočanstava članova Trotakta Jurice Popovića i Matije (Francike) Vuice te mnogih poznatih glazbenika, kritičara i novinara, sve garnirano fotografijama i filmskim zapisima s početka osamdesetih. Najbolje je da ih sve spomenemo. Svoja sjećanja o tim danima iznijeli su Boro Kokan, Mladen Vukmir, Jure Ilić, Aleksandar Konstadinov, Ivan Piko Stančić, Igor CC Kelčec, Siniša Škarica, Bojan Mušćet, Milan Mitrović, Silvije Petranović, Aleksandar Dragaš, Saša Lošić Loša, Siniša Bizović, Dubravko Jagatić i sanja Muzaferija.
    Zanimljivo je bilo vidjeti filmske zapise Šime Strikomana, Ivana Marevića, Irene Ščurić, Ivana Petrova, Hrvoja Kruljca i Alena Horvatića, te fotografije Marka Rakića, Griše Leontenka, Ive Pukanića, Igora Kelčeca, Miroslava Amruša Kiša, Nikole Vučkovića, Darka Vukova Colića, Andrije Zelmanovića, Ivice Puljana i Domagoj Kovačevića, a spomenimo i da je tonski mastering djelo zagrebačkoga Metkovca Gorana Martinca.
    Pričom o Trotakt projektu ispričana je i priča o jednome vremenu u kojemu je publika u gledalištu (većinom sredovječna) bila mlada pa nije ni čudo da je na kraju reagirala burnim pljeskom. Po projekciji su na pozornicu izašli članovi Trotakta Jure i Matija te Zlatko Volarević Dilajla i Anri Leontenko Trica, a pridružio im i Ivan Marević koji je ujedno bio i montažer. Spomenimo da je s njima u grupi svirao i Jašar Murtezani. Kao dodatak filmu publika je uživo mogla čuti još nekoliko anegdota iz vremena kada se praznih džepova uporno pokušavao dosanjati željeni san. One koji do sada film nisu vidjeli upućujemo na YouTube.
   U predvorju je organizirana humanitarna prodaja DVD-a s filmom i zbirke Popovićevih pjesama. Zapravo se radilo uzimanju toga dvoje i ostavljanju novčanoga priloga (koliko je tko mogao) koji će biti uplaćen na račun Gradske humanitarne zaklade Iva Petrušić.