Dolje lijevo vidi se skupina autobusa i kombi-vozila, a nazire se i mali ringišpil. Riječ je o putujućemu zabavnom parku gdje je mnoga mularija ostavljala i posljednju kintu. Pod nadstrešnicom su se nalazile dagare (stolni nogomet) te popularna elektromehanička ruka sa stranim cigaretama (malo se tko uspijevao domoći koje kutije). Uz nadstrešnicu prema ulici nazire se (zelena) drvena piljarnica pok. Mare Nogolice, koja je tu preseljena s prijašnjih lokacija pred GKS-om i pred Hotelom Narona.
U sredini je dvorište bivše pošte s garažom, radionicama i središnjom zgradom, jednom od najljepših u gradu i koja je, nažalost, srušena. Tamo je danas Glazbeni dom i stambeno-poslovna zgrada s vrlo neurednim i devastiranim platoom.
Desno je kompleks Vage s dvama parkovima te (ne vidi se) krasno uređenim cvjetnjakom. Ni toga više nema. Bez obzira na propast Poduha kompleks je trebalo sačuvati i prodati ga jednome vlasniku koji je od njega mogao napraviti nešto reprezentativno. Nepopravljiva šteta.

Osim privatnih kuća u donjem desnom dijelu, malo što se promijenilo na ovome dijelu fotografije u odnosu na poznatu zračnu snimku iz 1939.

Središte grada. Promet se odvijao i južnim dijelom Trga kralja Tomislava (ne bi bilo loše da je tako i danas jer bi se rasteretio početak ulice A. Starčevića (tada Dubrovačke pa Ive Lole Ribara). Najpopularnija trgovina je Delikates, a pred bivšim Mliječnim nazire se oveća skupina, vjerojatno mladih jer je Mliječni bio jedino mjesto u gradu gdje su oni mogli/smjeli.
S druge strane ulice proteže se legendarni korzo sa zidićem, točno na mjestu današnjega parkirališta. Park je još u izvornoj širini.
Gore lijevo je pod krovom zgrada Doma kulture (današnjega GKS-a). Zna li tko kada je stavljena pod krov, tj. ima li za to kakav dokaz u vidu fotografije ili čega drugoga? Taj je podatak vrlo važan.

Ovaj će isječak fotografije mnoge zbuniti. Počnimo slijeva. U današnjoj ulici I. Gundulića parkiralo se s obje strane. Automobila, naravno, nema puno, a i manjih su dimenzija.
U sredini je prostor bivšega Dječjeg vrtića s velikim igralištem. Uz njegov jugozapadni rub ide uličica kojom se izlazilo na glavnu ulicu. Počinje kućom Gerardi u kojoj je legendarni Benedetto (po hrvatski Blaženko, Blaško, Blaž) držao vulkanizersku radnju, a završava uz (srušenu) kuću pok. Ljube Levantina u kojoj su mnogi naučili prve note. S druge strane su čempresi (postoje i danas) parka stare bolnice u kojemu se suši roba.
Od kuća s te strane te uličice danas postoje još kuće Jelaš, Baće i Svaguša. Druge kuće su srušene i tuda danas prolazi Ulica Matice hrvatske, koja je takvo ime dobila jer je u prizemnici (na L s tamnijim krovom) do konca 1971. bilo sjedište metkovskoga ogranka Matice hrvatske. Kasnije su izgrađene zgrade koje su taj prostor učinile neprepoznatljivim u odnosu na gornji isječak fotografije.
U desnomu kutu proviruje dio (tada) novoga Doma zdravlja. Prva beba u njegovu rodilištu rođena je u ljeto 1970.