Metković, 8.1.2006. - Nekoliko tisuća građana Metkovića jučer je na Gradskom groblju Sv. Ivana na posljednje počivalište ispratilo svog mladog sugrađanina Marina Jakića koji je u četvrtak tragično poginuo u prometnoj nesreći kod Živogošća.
   Marinov ispraćaj započeo je u 11 sati komemoracijom u metkovskoj Gimnaziji na kojoj se uz Marinove roditelje, braću i rodbinu, okupilo preko petsto njegovih kolega, profesora i prijatelja. U ime Gimnazije od njega se oprostio ravnatelj prof. Jozo Jurković, a zatim su se učenici Marija Šimunović, Margareta Krešić, Nikolina Volarević i Ante Jelčić te prof. Mato Mustapić od njega oprostili stihovima. U ime Kulturno umjetničkog društva Metković, u čijoj je folklornoj sekciji Marin nastupao četiri godine, posljednji pozdrav uputio mu je predsjednik Zdravko Obradović.

   Već u 11 i 30 u mrtvačnici na groblju počelo je izražavanje sućuti obitelji Jakić, ali je zbog velika mnoštva početak sprovoda pomaknut sa 13 na 14 sati. Sprovod je u pratnji svećenika iz metkovskih župa predvodio župnik župe Sv. Ilije fra Dušan Džimbeg, koji je kao svećenik nazočne pozvao na vjeru u život vječni, a kao čovjek, drhtavim glasom jedva rekao kako će mu nedostajati ta kovrčava glava koju je svake nedjelje viđao ispod propovjedaonice na misi u crkvi. Pred sam polazak sprovoda posljednje riječi Marinu je uputio Nebojša Batinović, njegov kolega iz škole i sa folklora. Poslije sprovoda u crkvi Sv. Ilije služena je Sveta misa zadušnica.

  Iako je Metkovka bila tek nešto više od četiri mjeseca, služavka Malog Isusa Jacquelin Uwanyligira iz Ruande zavoljela je svoj novi grad, a zbog njena vesela karaktera i pozitivne životne energije brzo su je zavoljeli i mnogi Metkovci. Neobičan životni put je trideset trogodišnju tamnoputu Jacquelin doveo u Metković gdje se tijekom svoje treće godine redovništva u samostanu sestara Služavki Maloga Isusa brinula o starima i nemoćnima. U Ruandi odavno djeluje hrvatska misija u kojoj su se od 1989. nalazile četiri sestre radeći u dispanzeru i podučavajući mlade djevojke u raznim poslovima. Jacquelini se svidio taj poziv pa je odlučila postati časna sestra. Stravičan rat koji se nedugo zatim proširio Ruandom razdvaja Jacquelin i hrvatske časne sestre, ali njezina odlučnost da ustraje na svome putu dovodi je 2003. preko Rima u Split gdje polaže prve zavjete. U Ruandi su joj ostali majka, sestra i dva brata. Iz Splita se vraća u Rim na studij duhovnosti nakon kojega, u kolovozu prošle godine, postaje naša sugrađanka. Želja joj je bila da posljednji zavjet da u rodnoj zemlji te da tamo nastavi raditi u misiji. Sveta misa zadušnica za pokojnu Jacquelin bit će u četvrtak u 16 i 30 u kapelici samostana sestara Služavki Maloga Isusa u Metkoviću.
   Samo trenutak nepažnje na cesti ostavio je Metković je bez dva mlada vesela lica, ali će ona stati trajno u našim srcima.