Metković, 3.4.2015. - U Udruzi osoba s invaliditetom Prijatelji ove su godine šareno i veselo obilježili Svjetski dan autizma i tako svima ukazali da potporu možemo i želimo dati danas, ne samo autistima nego svima s teškoćama, poremećajima, bolestima, stanjima… Plavi balon za autizam, ljubičasti cvijet za epilepsiju, rozi balon za karcinom dojke, sve šareno za Downov sindrom...
    Uz veliku pomoć volontera Odreda izviđača Neretvanski gusar , roditelja, volontera osnovnih škola Stjepana Radića i don Mihovila Pavlinovića, članova Udruge te prijatelja okopali su vrt, dobro ga nahranili i posadili prekrasno šareno cvijeće te su se lijepo i ugodno zabavili. UOSI Prijatelj uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, obilježavanjem Svjetskoga dana autizma želi javnosti skrenuti pozornost na sve veći problem toga složena poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije tijekom prvih triju godina i, uglavnom, traje do kraja života. Iznimno je važno u svim profesionalnim i životnim područjima u kojima susrećemo osobe s autizmom riješiti se predrasuda i pokušati premostiti jaz u doživljaju i funkcioniranju njihovog i našeg svijeta. U svijetu je sve više dokumentiranih priča o osobama s autizmom koje završavaju škole, fakultete i postaju punopravni članovi društva, ali to nije pravilo i u Hrvatskoj pa je nužna snažnija potporu zajednice i aktivnije uključivanje nadležnih ministarstava socijalne skrbi, obrazovanja i zdravlja u rješavanje njihovih problema.

Vi danas imate neki manji problem. Mučit ćete se sami da ga riješite, napisat sedamsto žalbi i pokucat na desetke vrata. Riješit ćete ga. Što onda, tako svaki put? Za svaku sitnicu? Za doznake za fizikalnu morate pet puta ići molit?
Krajnja nam je sekunda, nije niti pet do dvanaest nego sekunda, da stanemo i razmislimo.
Koliko puta smo stali u nekom hodniku sami, čekali nešto i imali želju da je neko s nama, da nas neko zaštiti u tom trenu, da imamo podršku?
Da nismo sami...
A da, sada mi koji smo dio riješili, mi koji imamo neku nadu, mi koji se oduvik borimo sami, prvi počnemo i budemo ti koji neće dozvolit da se svatko sam bori.
Jeli trenutak za to?
Dosta popuštanja! Ajde, sad je stvarno dosta linije manjeg otpora, popuštanja i šutnje. Dosta da se svak za sebe sam bori.
Amo sad bit ljudine, izvuć ono zadnje šta snage imamo i učinit nešto napokon.
Vesela P., majka djeteta s teškoćama