Metković, 25.5.2015. - Prije 23 godine na potezu Drenovac – Stolovi u susjednoj Bosni i Hercegovini dobivena je jedna od važnijih bitaka u Domovinskome ratu, kada su se naši branitelji na spomenutome području othrvali agresoru.
    Važno uporište, vrh brda iznad Svitave zvan Budisavina, s kojega se dolina Neretve pruža kao na dlanu, bilo je od iznimnoga značaja za obje strane. Agresoru se s toga položaja pružala savršena prilika za uništenjem čitave doline Neretve s obiju strana granice. U toj presudnoj borbi za Neretvu i južno bojište mnogi su ostavili svoje živote. Kako njihovo herojstvo nikada ne bi bilo zaboravljeno, a naša zahvalnost ne bi prestala, zaputili smo se s veteranima 116. brigade HV-a na Drenovac da bi odali počast poginulim braniteljima koji su spremno stali u obranu Domovine.
    Okupljene branitelje i nekadašnje suborce iz nekoliko brigada i udruga prigodnim je riječima pred Spomen-križem pozdravio đakon Božo Šutalo, ujedno i časnik HV-a. Nakon što su upaljene svijeće za poginule branitelje, uime Grada Metkovića vijenac je s Antom Peharom položio gradski vijećnik Markica Vuica.
    Nakon molitve za sve sudionike Domovinskoga rata, nekadašnji suborci nastavili su druženje uz nogomet, kao što to čine svake godine.
    Nije potrebno ni govoriti što bi se dogodilo s dolinom Neretve, a i s cijelim hrvatskim jugom da je agresor uspio učvrstiti položaje na Budisavini pa je važno stalno podsjećati na herojstvo i žrtvu koju su hrvatski branitelji podnijeli da bismo mi danas ovdje živjeli slobodni. Bilo je to vrijeme hrabrosti i zajedništva, reći će naši veterani. I u tome im je duhu đakon Šutalo nekoliko puta poručio – Ne dajte se dijeliti. Sjetite se tih dana kada smo bili jedno tijelo, složno braneći Domovinu od neprijatelja. Naš cilj bio je slobodna Hrvatska za koju smo se borili kao jedno biće i zato ne dopuštajte da nas dijele prema geografskom pripadanju.
    Iskustva koja prepričavaju branitelji iz 116. brigade, istovremeno pokazujući važna uporišta na kojima su se odvijali presudni ratni događaji, izazivaju emocije od straha do divljenja. Od te 1992. do danas u dolini Neretve stasali su brojni naraštaji koji, nažalost, o tim događajima znaju vrlo malo ili ništa. Kamo sreće da neki novi klinci na terenskoj nastavi u okviru školskoga programa saznaju kako je obranjen njihov dom. Oni čijim smo se sjenama naklonili pred Spomen-križem zaslužuju barem toliko.
I. Leko