Metković, 23.7.2015. - Povodom obilježavanja 20. obljetnice završnih oslobodilačkih akcija HV-a Skok, Ljeto, Oluja, Maestral i Južni potez, veterani IV. gardijske brigade DNŽ postavili su na izlogu bivše knjižnice izložbu dijela ratnih fotografija koje svjedoče o pobjedonosnoj 1995. godini.
    Neki od tih ratnih heroja s fotografija više nisu s nama, a preživjeli se još živo sjećaju odlučnih bitaka. Samoj akciji Oluja, u vojničkom žargonu nazvanoj Majkom svih bitaka, prethodile mnoge krvave bitke u operacijama Zima 94, Skok 1 i Skok 2, kojima je ovladano planinom Dinarom. Borbe su se odvijale u nemogućim uvjetima zime, neprohodna terena i na visokim vrhovima na kojima je inženjerija HV-a izvela poduhvat izgradivši stotine kilometara cesta pa su naši tenkovi njima izašli na same vrhove. Jedne od tih bitaka u operaciji SKOK 2, koja je trajala je od 4. do 11. lipnja, živo se sjeća i Mirko Galić, nekadašnji maljutkaš 116. brigade, a tada pripadnik IV. gardijske.
    Nakon što su u žestokoj pješačkoj borbi branitelji ovladali s nekoliko dobro utvrđenih dominantnih kota na Dinari, na jednu od njih na rubu Livanjskog polja izašao je Mirko sa svojom protuoklopnom skupinom maljutkaša (maljutka – protuoklopna navođena raketa dometa 3 km).
    – Gotovo okomito pod nama nalazilo se Livanjsko polje, ali ga zbog niske naoblake pod nama nismo vidjeli. Gledali smo kako sijevaju munje i čekali. Kada su se nakon nekog vremena oblaci razišli ukazao se prizor ravnice i borba koje su se vodile na rubu polja. Ogorčena borba neprijateljskih tenkova bila je s tenkova koje je vodio pok. Andrija Matijaš Pauk. Neprijatelj nije bio ni svjestan da smo mu doslovno iznad glave, visinska razlika bila je gotovo 1000 metara. Naši tenkovi koji su bili izbili na vrhove pokušavali su se namjestiti da mogu gađati neprijatelja, doslovno se klackajući iznad okomite provalije duboke gotovo kilometar, što je bila gotovo nemoguća misija – sjeća se Mirko.
    Iako se prema pravilima struke pri tako nepovoljnoj visinskoj razlici ne gađa, Mirko je ipak pokušao. S nekoliko zarobljenih maljutki i s onima koje su sami iznijeli na vrh podesio je spravu i naciljao. Rezultat je bio uništen tenk (fotografija mu se nalazi na izložbi), uništen kamion s haubicom i uništen kamion pun streljiva. Jedna je maljutka zbog nedostatka pogonskoga raketnog goriva eksplodirala neposredno prije mete koja se nalazila na odaljenosti od 3 300 metara, a meta je bio višecjevni raketni bacač Plamen što ga je vukao kamion. Neprijatelj je ubrzo panično počeo s povlačenjem. Iza njih je ostala brojna ratna tehnika poput triju haubica 105 mm i dvaju topova T-12.
    U nastavku djelovanja snage HV-a i HVO-a ovladale su planinom Šator (1872 m), višom od najvišega vrha u Hrvatskoj. Za mjesec dana slijedila je akcija Ljeto 95 kojom je oslobođeno Bosansko Grahovo i Knin doveden u poluokruženje, a OLUJA mu je donijela oslobođenje. Bojovnici IV. i VII. gardijske brigade spustili su se s Dinare u Knin. Jedna od legendarnih fotografija zapovjednika tih brigada na kninskoj tvrđavi također se nalazi na izložbi.
    Do kraja godine slijedile su i dvije oslobodilačke akcije u BiH: Maestral i Južni potez (u potonjoj je poginuo i legendarni dozapovjednik IV. gardijske general Andrija Matijaš Pauk prema kome je brigada kasnije dobila priimak Pauci.Jedan dio fotografija posvećen je i 116. neretvanskoj brigadi HV-a, koja je u to vrijeme svoje zadaće u obrani domovine izvodila na južnom bojištu u zaleđu Dubrovnika. Nakon završetka Oluje, neprijatelj je 12. kolovoza izveo napadnu akciju na južnom bojištu na crti koju je držala 116. brigada. Računajući da je glavnina HV-a zauzeta na sjeveru u Oluji tako je namjeravao izbiti na more, no nisu računali na hrabrost naših momaka koji su im nanijeli velike gubitke. Nažalost, tom prilikom poginula su četvorica hrvatskih branitelja pripadnika III. bojne Ploče.
    Veterani Četvrte veliku će obljetnicu obilježiti i jednim sportskim događajem. U suorganizaciji s UL Domagojevi gusari iz Vida i Udrugom lađara Neretve u Vidu će se 1. kolovoza održati lađarski dvoboji pod nazivom 20 godina pobjede - Oluja 95 kojima će nazočiti i neki od legendarnih zapovjednika iz Oluje.