Metković, 4.8.2015. - Na danas održanome veličanstvenom mimohodu, među povijesnim postrojbama stupala je i mala skupna Domagojevi strijelci iz Vida. Možda je to najmlađa hrvatska povijesna postrojba, no i najstarija jer je osnovana u znak sjećanja na neretvanske gusare i Domagoja, velikoga hrvatskoga kneza nekada susjedne nam Dalmatinske kneževine. Tako su se Vid i Metković pridružili proslavi 20. obljetnice oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Oluja, koja je nakon četiri godine straha i strepnji Hrvatima vratila osmijeh na lice i dokazala da se zajedništvom može sve.
   Nakratko smo napustili TV prijenos mimohoda Vukovarskom i uvjerili se u ono što smo pretpostavljali. Na metkovskim ulicama nije bilo gotovo nikoga. Sigurno je tako bilo diljem Lijepe Naše.
   Mimohod je danima prije medijski bivao razvlačen iz raznoraznih razloga. Što političkih, što svjetonazorskih, a nije se u nekim napisima mogao ne iščitati jal što će Hrvatska 20 godina nakon Oluje ponovno pokazati zajedništvo, ali i vjeru u vlastite snage. Kritičarima je najčešći argument bio cijena mimohoda. Spominje se desetak milijuna kuna. Puno u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji, ali neizmjerno malo u odnosu na ono što se njime pokazalo, a pokazalo se puno. Pokazalo se da smo i dalje spremni braniti svoju domovinu, unatoč tezama da su Hrvati razočarani svojom državom. Da, neki bi je u slučaju agresije napustili. Toga je bilo i u Domovinskome ratu, ali velika bi se većina ponovno stavila na njezin branik. Za razliku od 1991., kada su mnogi na crnome tržištu kupovali oružje da bi se uključili u obranu, današnji je mimohod pokazao da se imamo itekako čime braniti. Tada smo imali samo srce, a danas imao i srce i čelik. U ovim turbulentnim vremenima dobro je ponekad pokazati zube, makar uokvirene osmijehom, a za osmijeh i ponos danas je bilo puno razloga.